|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ženidba Maksima Crnojevića
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Ženidba Maksima Crnojevića (VIII)
Na oči joj zlatali marame,
Rijetke su, te kroz njih viđaše,
Ja kad viđe konja i junaka,
Prevari se, zanese je pamet,
Te usturi zlatali marame,
A otkriva oči obadvije,
A pruži mu ruke obadvije;
No ko viđe, čini s' ne vidio,
Viđe svekar Crnojević Ivo,
Viđe svekar, i za jad mu bilo,
Te Latinci snasi progovara:
"K sebe ruke, mila snaho moja!
"K sebe ruke, obje ti otpale!
"Pokri oči, obje ti ispale!
"Rašta gledaš na junaka tuđa,
"Na Miloša Obrenbegovića?
"No pogledaj, mila snaho moja!
"No pogledaj poljem pred svatove,
"Štono junak na konju vrančiću,
"Bojno koplje nosi u rukama,
"Zlatan sjaje na plećima štitnik,
"A kraste mu lice nagrdile,
"Iza krasta lice pocrnjelo,
"Ono ti je dijete Maksime;
"A ja sam se tamo pofalio,
"Kad sam tebe u baba prosio,
,Štogođ bide kićenijeh svata,
"Da ne bide ljepšega junaka
"Od Maksima od sina mojega;
"U tom sam se, snaho, prepanuo,
"Miloša smo zetom učinili,
"I Milošu dare poklonili,
"Da prevede tebe preko mora
"I bez kavge i bez muke naše."
Kad joj reče, ka' da posiječe,
Te pod sobom konja ustavila,
Naprijed mu ni kročiti ne će,
Pa Latinka svekru progovara:
"Mio svekre, Crnojević-Ivo!
"Maksimu si sreću izgubio,
"Kako s' drugog zetom učinio.
"Rašta, svekre? da od Boga nađeš!
"Ako su ga kraste ištetile,
"Ko je mudar' i ko je pametan,
"Tome, svekre, valja razumjeti,
"I svak može muke dopanuti;
"Ako su ga kraste našarale,
"Zdrave su mu oči obadvije,
"Srce mu je baš koje je bilo;
"Ako l' si se, svekre, prepanuo,
"Đe je Maksim još tanko dijete,
"Njega čekah za devet godina,
"Njega čekah u babovu dvoru,
"I još bih ga za devet čekala
"U Žabljaku u vašemu gradu.
"Nikom ne bih obraz zastidila,
"Ni ja rodu, ni ja domu mome.
"No ta, svekre, Bogom ta se kunem!
"Ja ti vraćaj blago sa jabane,
"Sa vašega vojvode Miloša,
"Te udari na Maksima tvoga,
"Jal' naprijed ni kročiti ne ću,
"Baš da ćeš mi oči izvaditi."
No se Ivan ljuto uzmučio,
Prizva braću i neke vojvode:
"Braćo moja, ako Boga znate!
"Nu kmetujte mene i Milošu
"Za našega dara iz Latina."
Nema kmeta ni dobra junaka,
Ja koji će tome kmetovati,
El su bile ruke ufatili,
I zadali Božu vjeru tvrdu,
Da mu dara nitko ne dijeli,
No još Ivan da ga podaruje.
Ne mogoše braća da kmetuju,
El se jednom utvrdilo bilo.
Ja kad začu vojvoda Milošu,
Te prigoni od megdana dora,
A Ivanu riječ progovara:
"O Ivane, naša poglavice!
"Kamo vjera? stigla te nevjera!
"Nijesmo li vjeru učinili,
"Da mi dara nitko ne dijeli?
"A sad ste se tome prisjetili!
"Kad si mučan i kad si nevjeran,
"More! ću ti dara pokloniti
"Rad' hatara naše braće krasne,
"Prva ću ti dara pokloniti,
"Na poklon ti vranac i đevojka,
"Da je puta i pravoga suda,
"Đevojka je mene poklonjena,
"Poklonio i otac i majka,
"Poklonila oba brata njena;
"Al' o tome ne ću govoriti,
"Već ti hoću dara pokloniti,
"I na konju i srebro i zlato,
"I poklonit' sivoga sokola,
"I na poklon sablja od pojasa;
"Svega ću ti dara pokloniti,
"Već ja ne dam cigle do tri marve[63]:
"Ne dam s glave tastove čelenke,
"Sa ramena kolaste azdije,
"I ja ne dam od zlata košulje,
"Hoću nosit' mojoj zemlji divnoj,
"Nek pofala mojoj braći bide;
"Kunem vi se i Bogom i vjerom,
"Ne dam tako tri komata dara."
Kad začuše kićeni svatovi,
Te svatovi jednu riječ kažu:
"Fala tebe, vojvodo Milošu!
"Fala tebe, gospodsko koljeno!
"Kad si taki viđen među braćom,
"Kad si viđen i kad si. pogodan."
Svi svatovi jednu riječ kažu;
Svatovi se braća pogodiše,
No imaju nepogodna druga,
A na konju nesretnu đevojku,
Đevojci je vrlo žao dara,
A najviše od zlata košulje,
Te priviknu iz bijela grla
Po imenu dijete Maksima;
Prepade se Crnojević Ivo,
Te Latinci snasi progovara:
"Snaho moja, Latinko đevojko!
"Nemoj vikat' dijete Maksima,
"Eli smo mu žao učinili,
"A Maksim je hitar kavgadžija,
"Hoće, snaho, zametnuti kavgu
"Na veselju u svatove svoje;
"Snaho moja, Bogom ti se kunem!
"U Žabljaku puna kula blaga,
"Sve ću blago tebe pokloniti,
"Čin' od blaga, što je tebe drago "
63) /Marva u/ narodu našemu, osobito po sjeveroistočnijem
krajevima, zove se /živa stoka;/ ali ovdje znači /stvar/.
|
|
|