Cyrillic     Latinic     IPP     KASC   Up First Prev Next Last Naslov: Ban Milutin i Duka Hercegovac Napomena: Objavljena u Beèu 1845., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ Ban Milutin i Duka Hercegovac (I) Èesto knjige zemlju prehoðahu, Ni ko znade, kuda, ni otkud su. Knjige idu od Prizrena grada, Od Srpskoga silna car:Stevana, Na Po¾egu banu Milutinu, 'Vako care banu govora¹e: "Slugo moja, bane Milutine! "Opremi se u bijelu dvoru, "Povedi mi trideset delija "Od tvojega ravna Dragaèeva, "Hajde ¹njima ka Prizrenu gradu, "Jer hoæemo, bane, vojevati "Na daleko u zemlju Bugarsku "Na Mijajla kralja Bugarskoga; "Tamo æemo, bane, zaèamati, "No se spremi za tri godinice." Doðe knjiga u Po¾egu ravnu Na koljeno banu Milutinu. Kada bane knjigu prouèio, Ud'ri¹e mu suze od oèiju, A gleda ga ljuba Ikonija, Pa mu tiho mlada govorila: "Gospodaru, bane Milutine! "Otkud knjiga, od koga li grada? "©to l' je uèi¹, a suze proljeva¹?" Veli njojzi bane Milutine: "Èu l' me du¹o, ljubo Ikonija! "Ova j' knjiga od Prizrena grada, "Od na¹ega silna car:Stevana; "Car me zove na njegovu vojsku "Na daleko u zemlju Bugarsku "Na Mijajla kralja Bugarskoga, "Ka¾e, ljubo, za tri godinice, "Da æe biti boja s Bugarima. "No èu li me, ljubo Ikonija! "Gledaj mene prebijele dvore, "Nemoj moje dvore opustiti; "Pazi mene dva nejaka sina, "Udomi mi sestricu Jelicu "U lijepu varo¹ Ðakovicu; "Kopaj mene devet vinograda "U Banjici i u Atenici, "U Loznici i u Pakovraæu; "A èuvaj mi devet vodenica "Niz Bjelicu i niz Moravicu; "Gledaj na¹u slavnu zadu¾binu "Pod Banicom crkvu Je¾evicu; "Èekaj mene za tri godinice, "Dok se vratim iz zemlje Bugarske." A kad bane ljubi naruèio, Opremi se na carevu vojsku, On povede trideset delija, Ode pravo uz vodu Moravu, Dokle s' primi lomna Vlaha Starog, A odatle u Sjenicu ravnu, Od Sjenice u polje Kosovo, Od Kosova uz ©aru planinu, Dokle doðe u Prizrena grada. Ali care vojsku podigao I po¹ao niz vodu Bistricu, Susti¾e ga bane Milutine Na onome Gole¹u planini; Tu se bane s carem sastanuo I za lako zdravlje upitao I sretna mu puta èestitao. A veli mu silan car-Stevane: "Slugo moja, Milutine bane! "Ako mene Bog i sreæa dade, "Te dobijem kralja Bugarina, "Hoæu tebe, slugo, pokloniti "U dr¾avu zemlju Bosnu slavnu, "Da banuje¹ i da gospoduje¹, "Milutine, za ¾ivota tvoga." Pa s' otale vojska okrenula, Niz Srbiju ka zemlji Bugarskoj. Kad doðo¹e u zemlju Bugarsku, Doèeka ih kralju Mijailo Ukraj Laba ukraj vode ladne. Tu se kralje s carem udario, Bili su se tri bijela dana. Kad èetvrto jutro osvanulo, Lo¹a kralju sreæa preskoèila, Te se kralje s carem susretnuo, No ga dobro Stevo doèekao, Na dobru ga konju poæerao, Susti¾e ga u po polja ravna, Sabljom manu, ods'jeèe mu glavu, Porobi mu silovitu vojsku, A on sjede u zemlju Bugarsku, I umiri zemlju Bugariju. No za dugo care zaèamao, Ka¾u, brate, za tri godinice, Zaèamao u zemlji Bugarskoj, I sa ¹njime bane Milutine. No da vidi¹ mlade banovice! Tu ne proðe ni godina dana, Ona bana s vojske ne èeka¹e: Batali mu prebijele dvore, Opusti mu devet vinograda. Rasprodade devet vodenica, Poru¹i mu crkvu Je¾evicu, Ne udade sestricu Jelicu, Ne pazi mu dva nejaka sina; Nego pi¹e list knjige bijele, Te je ¹ilje u Hercegovinu, Na koljeno Duki Hercegovcu: "Èu li mene, Duka Hercegovèe! "Ti pokupi kiæene svatove, "©njima hajde u Po¾egu ravnu "A mojemu dvoru bijelome, "Te me uzmi za vijernu ljubu, "Jer sam mlada danas ostanula, "Ta banica mlada, udovica, "A bane je mene poginuo "Vojujuæi u zemlji Bugarskoj; "No se nemoj, Duka, zatrajati, "Jer me prose mlogi prosioci." Na brzo mu knjigu opravila. A kad Duki sitna knjiga doðe, Te on viðe, ¹to mu knjiga ka¾e.