Cyrillic     Latinic     IPP     KASC   Up First Prev Next Last Naslov: Ban Milutin i Duka Hercegovac Napomena: Objavljena u Beèu 1845., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ Ban Milutin i Duka Hercegovac (II) On ne kupi kiæenijeh svata, Veæ se spremi na bijeloj kuli, Ud'ri na se dibu i kadivu, Pa se skide niz bijelu kulu, Ode pravo u donje podrume, Te opremi debela kula¹a, Pa se njemu na ramena baci, Ode pravo preko Bosne slavne Dokle sti¾e Drini valovitoj, Zdravo Drinu vodu prebrodio, A ma¹i se lomna Vlaha Starog Dokle doðe do U¾ica grada, Pa se spusti u Po¾egu ravnu Ka banovu dvoru bijelome, Pred dvorom mu odsjede kula¹a, A srete ga gospoða banica, Ruke ¹ire, u lica se ljube, Uze¹e se za bijele ruke, Otido¹e na tanke èardake, Ugosti ga gospoða banica Sa ¹eæerli kavom i rakijom, Pa doziva svoje vjerne sluge, Ovako im mlada govorila: "Èujete l' me, moje vjerne sluge! "Pazite mi moga gospodara, "Gospodara, Duku Hercegovca, "Bolje nego starog Milutina." Tako stade za petnaest dana, Dok se spremi mlada banovica, Pa pokupi sve banovo blago, Odnese mu svijetlo oru¾je, Odvede mu dva konja viteza, Zarobi mu dva nejaka sina I sa ¹njima sestricu Jelicu, Ode s Dukom u Hercegovinu. Tako bilo, za dugo ne bilo, Glas otide od usta do usta, Dokle zaèu bane Milutine, A on skoèi na noge lagane, Ode pravo caru èestitome, Na jutru mu nazva dobro jutro, A bolje mu care privatio: "Dobro doðe bane Milutine! "©to si, bane, tako uranio? "A ¹to li si, sine, neveseo?" Poklanja se bane do zemljice, Ljubi caru ruku i koljeno, Pa mu ode smjerno govoriti: "Gospodaru, silan car:Stevane! "Evo ima èetiri godine, "Kako s tobom, care, vojujemo "Po Bugarskoj po zemlji prokletoj, "A moje sam dvore ostavio "I banicu ljubu Ikoniju, "Pa sad èujem, da se preudala, "I b'jele mi dvore poharala "Sa nekakim Dukom Hercegovcem, "Dva mi mlada zarobili sina "I Jelicu moju milu seju, "Sve odveo u Hercegovinu, "Moje b'jele dvore batalio; "Ostalo mi devet vinograda "Nerezani i neokopani, "Ne melje mi devet vodenica, "No ih kuja svijeh rasprodala, "Poru¹ila moju zadu¾binu, "Ta lijepu crkvu Je¾evicu; "No ti s' molim, mili gospodaru! "Pusti mene do bijela dvora, "Da obiðem prebijele dvore, "Da povratim moje mlogo blago "A i moja dva nejaka sina "I sestricu Jelicu ðevojku; "Da s' osvetim Duki zulumæaru, "Da mu vratim ¾alost za sramotu." Kad je care bana saslu¹ao, Onda njemu 'vako govorio: "Priustav' se, bane Milutine, "Da ti dadem siæana vermana, "©to sam tebe, bane, poklonio "Zemlju Bosnu u tvoju dr¾avu." Kad je bane cara saslu¹ao, Prikloni se do zelene trave, Poljubi ga u skut i u ruku, Pa prièeka tri bijela dana. Kad èetvrto jutro osvanulo, Car mu dade siæana vermana, Pa s' otale bane podigao, Ode pravo kroz zemlju Bugarsku, Dokle doðe do Kru¹evca grada, A otale uz vodu Moravu, Dokle bane doðe pod Jelicu, Pod Jelicu u selo Banjicu, Te ogleda svoje vinograde; Pa se vati ravna Dragaèeva, Sti¾e bane pitomoj Po¾ezi A svojemu dvoru bijelome; Al mu b'jeli dvori potavnili, Polupani srèali pend¾eri, Obaljeni visoki èardaci, Oburvati duboki podrumi, Poru¹ena mermerli avlija, Obaljena demirli kapija; U dvoru mu nigðe nikog nema, Osim bolan sluga Milovane; Pita njega bane Milutine: ,O Boga ti, moja vjerna slugo! "Ko pohara moje b'jele dvore? "Ko l' odvede dva nejaka sina "I Jelicu moju milu seju? "Ko l' pokupi iz riznice blago? ,Ko l' odvede konje iz arova? "Ko l' odnese svijetlo oru¾je "I odvede ljubu Ikoniju?" Veli njemu sluga Milovane: "Gospodaru, Milutine bane! "Sve ti, bane, ljuba poharala "Sa kurviæem Dukom Hercegovcem; "Sve odnese u Hercegovinu, "Da se slavi Duka zulumæaru "Na sramotu tebe i tvojima." A kad bane slugu saslu¹ao, On se ma¹i rukom u d¾epove, Dade njemu dvanaest dukata: "Naj to tebe, slugo Milovane, "Te se rani i oda zla brani, "Dok se vratim iz Hercegovine." Pa okrenu pomamna ðogina, Ode pravo preko Vlaha Starog Doke sti¾e u Hercegovinu B'jeloj kuli Duke Hercegovca; Ali Duke doma ne bija¹e, No oti¹'o ka Trojici crkvi I odveo ljubu Ikoniju; U dvoru mu nikog ne bija¹e, Do banova dva nejaka sina.