|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ženidba kneza Lazara
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Ženidba kneza Lazara
Vino pije silan car Stjepane
U Prizrenu gradu bijelome,
Vino služi vjeran sluga Lazo,
Pa sve caru čašu preslužuje,
A na cara krivo pogleduje^[22]
Care pita vjerna slugu Laza:
"Oj Boga ti, vjeran slugo Lazo!
"Što te pitam, pravo da mi kažeš:
"Što ti mene čašu preslužuješ?
"Što l' na mene krivo pogleduješ?
"Ali ti je konjic ološao?
"Ali ti je ruho ostarilo?
"Al" t' je malo golijemna blaga?
"Šta t' je malo u dvoru mojemu?"
Njemu veli vjeran sluga Lazo:
"Voljan budi, care, na besjedi!
"Kad me pitaš, pravo da ti kažem:
"Nije mene konjic ološao,
"Niti mi je ruho ostarilo,
"Nit' je malo golijemna blaga;
"Svega dosta u dvoru tvojemu;
"Voljan budi, care, na besjedi!
"Kad me pitaš, pravo da ti kažem.
"Koje sluge poslije dođoše,
"Sve se tebe sluge udvoriše,
"Sve si sluge, care, iženio,
"A ja ti se udvorit' ne mogoh,
"Mene, care, ne kće oženiti
"Za mladosti i ljepote moje."
Besjedi mu silan car Stjepane:
"Oj Boga mi, vjeran slugo Lazo!
"Ja ne mogu tebe oženiti
"Svinjaricom ni govedaricom,
"Za te tražim gospođu đevojku,
"I za mene dobra prijatelja,
"Koji će mi sjesti uz koljeno,
"Sa kojim ću ladno piti vino.
"Po ču li me, vjeran slugo Lazo!
"Ja sam za te našao đevojku,
"I za mene dobra prijatelja,
"U onoga stara Jug-Bogdana,
"Milu seju devet Jugovića,
"Baš Milicu milu mljezinicu:
"No se Jugu pomenut' ne smije,
"Nije lasno njemu pomenuti,
"Jer je Bogdan roda gospodskoga,
"Ne će dati za slugu đevojku;
"No ču li me, vjeran slugo Lazo!
"Danas petak, a sjutra subota,
"Preko sjutra svijetla neđelja,
"Poći ćemo u lov u planinu,
"Pozvaćemo stara Jug-Bogdana,
"Šnjim će poći devet Jugovića,
"Ti ne idi u planinu, Lazo,
"No ostani kod bijela dvora,
"Te gotovi gospodsku večeru;
"Kad dođemo iz lova planine,^[23]
"Ja ću svraćat' Juga na večeru,
"A ti svraćaj devet Jugovića.
"Kad sjedemo za stolove zlatne,
"Ti navali šećer i rakiju,
"Pa donesi crveniku vino.
"Kad se ladna napijemo vina,
"O svačem će Juže besjediti,
"Kako koji dobar junak jeste,
"Iznijeće knjige staroslavne,
"Da kazuje pošljednje vrijeme;
"Ti kad čuješ, vjerna slugo Lazo,
"A ti trči na tananu kulu,
"Te donesi onu čašu zlatnu,
"Štono sam je skoro kupovao
"U bijelu Varadinu gradu
"Od đevojke mlade kujundžinke,
"Za nju dao tovar i po blaga;
"Nasluži je crvenijem vinom,
"Pokloni je staru Jug-Bogdanu,
"Tade će se Bogdan zamisliti,
"Čim će tebe, Lazo, darivati,
"Te ću njemu onda pomenuti
"Za Milicu ćercu mljezinicu."
Prođe petak i prođe subota;
Rano dođe svijetla neđelja,
Care pođe u lov u planinu,
I pozvaše stara Jug-Bogdana,
S Jugom pođe devet Jugovića,
Otidoše u lov u planinu.
Lov loviše po gori zelenoj,
Ni dobiše, ni šta izgubiše,
No se svome povratiše dvoru,
Preda njih je išetao Lazo;
Care svraća Juga na večeru,
Lazo svraća devet Jugovića.
Kad sjedoše za stolove zlatne:
Uvrh sovre silan car Stjepane,
A do njega stari Jug Bogdane,
A do Juga devet Jugovića,
Njima služi vjeran sluga Lazo;
On navali šećer i rakiju,
Pa donese crveniku vino.
Kad se ladna napojiše vina,
O svačemu staše besjediti,
Kako koji dobar junak jeste;
Jug izvadi knjige staroslavne,
Te kazuje pošljednje vrijeme:
"Vidite li, moja braćo krasna!
"Vidite li, kako knjiga kaže:
"Nastanuće pošljednje vrijeme,
"Nestanuće ovce i pšenice
"I u polju čele i cvijeta;
"Kum će kuma po sudu ćerati,
"A brat brata zvati po megdanu."
Kad to začu vjeran sluga Lazo,
On otrča na tananu kulu,
Te donese onu čašu zlatnu,
Nasluži je crvenijem vinom,
Pokloni je staru Jug-Bogdanu,
Bogdan primi zlatnu kupu vina,
Kupu primi a piti je ne će,
Misli Bogdan, šta je i kako je,
Čime li će darivati Laza.
Jugu veli devet Jugovića:
"O naš babo, stari Jug-Bogdane!
"Što ne piješ zlatnu kupu vina,
"Štono ti je poklonio Lazo?"
Veli njima stari Jug Bogdane:
"Đeco moja, devet Jugovića!
"Ja ću lasno piti kupu vina,
"Nego mislim, moja đeco draga,
"Čime ću ja darivati Laza."
Jugu veli devet Jugovića:
"Lasno ćeš ga darivati, babo:
"U nas dosta konja i sokola,
"U nas dosta pera i kalpaka."
Tad' govori silan car Stjepane:
"Ima Lazo konja i sokola,
Lazo ima pera i kalpaka;
"Lazo toga ne će ni jednoga,
"Lazo hoće Milicu đevojku,
"Baš Milicu milu mljezinicu,
"Milu seju devet Jugovića."
Kad začuše devet Jugovića,
Poskočiše na noge lagane,
Potegoše mače kovrdine,
Da pogube cara u stolici.
Moli im se stari Jug Bogdane:
"Nete, sinci, ako Boga znate!
"Ako danas cara pogubite,
"Na vama će ostanuti kletva;
"Dok izvadim knjige staroslavne,
"Da ja gledam, sinci, u knjigama,
,Jel' Milica Lazu suđenica."
Knjige uči stari Jug Bogdane,
Knjige uči, grozne suze roni:
"Nete,^[24] sinci, ako Boga znate!
"Milica je Lazu suđenica,
"Na njemu će ostanuti carstvo,
"Sa njome će carovati Lazo
"U Kruševcu kod vode Morave."
Kad to začu silan car Stjepane,
On se maši rukom u džepove,
Te izvadi hiljadu dukata,
I izvadi od zlata jabuku,
U jabuci tri kamena draga,
Obilježje Milici đevojci.
22) U govoru bi bilo priličnije (od. /pogledati/) kazati pogleda,
nego /pogleduje/ (od pogledati).
23) U govoru bi se kazalo: /iz planine iz lova./
24) /Nete/ mjesto /nemojte/.
|
|
|