|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Opet zidanje Ravanice
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Opet zidanje Ravanice (II)
Kade caru na divan iziđe,
On se caru smjerno poklonio,
Cjeliva ga u skut i u ruku
I pred njime zlaćenu sedžadu,
Baš sedžadu, đe care sjeđaše,
Pa mu sjede uz desno koljeno;
Stade njemu care besjediti[28] :
"Jagnje moje, Rade neimare!
"Gradiš li mi Ravanicu crkvu?
"Jesi li joj temelj postavio?" -
"Voljan budi, care, na besjedi!
"Ja ne gradim crkvu Ravanicu,
"Nego našu prokletu tamnicu;
"Tamnicu smo savršili davno.
"Čudnu si mi, care, ostavio
"A nadnicu, po jednu aspricu!
"Napojnicu po jednu čašicu!
"Ne svetkujem petku ni neđelju,
"Ni Iliju, koji gromom bije,
"Ni Mariju, koja munjom pali!"
Kad to začu slavan car Lazare,
On doziva Miloš-Obilića:
"O Milošu, moja vjerna slugo!
"Idi jaši ždrala visokoga,
"Pa ti idi crkvi Ravanici,
"Te objesi devet Jugovića,
"I uvati stara Jug-Bogdana,
"I na muke udari ga teške;
"Izvadi mu obje oči čarne,
"Povadi mu kliještima zube,
"Izvadi mu jezik na vilice,
"Ras'jeci ga na četiri strane,
"Objesi ga o četiri grane:
"Ko je čudan, nek se čudu čudi,
"Ko je strašiv, da ne smije proći."
Kad to začu Miloš Obiliću,
On posjede ždrala visokoga,
Pravo ode Ravanici crkvi,
Te uvati devet Jugovića,
Bijele im savezao ruke,
Savezao ruke naopako,
A preda njih stara Jug-Bogdana,
Pa nakiti Jednu sitnu knjigu,
Opravi ih Relji Krilatome:
"Da ih, Relja, u tamnicu baciš,
"Da ih pojiš vinom i rakijom,
"A da raniš medom i šećerom."
Pa on uzja ždrala visokoga,
Uzja ždrala, ode u Kruševac,
Pravo ode caru na divana.
Kade caru na divan iziđe,
On se caru smjerno poklonio,
Prije cara stade besjediti:
"Svijeh sam ti, care, objesio,
"Objesio devet Jugovića,
"Tvoga starca stara Jug-Bogdana
"Na muke sam udario teške,
"Obje sam mu oči izvadio,
"Povadio kliještima zube,
"Izvadio jezik na vilice,
"Rasjekao na četiri strane,
"Objesio o četiri grane:
Ko je čudan, da se čudu čudi,
"Ko li strašiv, da ne smije proći."
Kad to začu gospođa Milica,
Procviljela, kao kukavica:
"Za što, care? ako Boga znadeš!
"Od mojijeh devet milih brata
"Što ti mene jednog ne ostavi,
"Najmlađega, ja najstarijega,
"Tebe diku, a mene zakletvu?
"Već m' ostavi jadnu bez zakletve,
"Da ti kukam, kao kukavica,
"Da prevrćem kao lastavica."
Kade začu slavan car Lazare,
To je njemu vrlo žao bilo,
Pake stade care besjediti:
"O Milošu, moja vjerna slugo!
"Da si znao, ka' što znao nisi,
"Da ostaviš od devet jednoga,
"Najmlađega, ja najstarijega,
"Da te držim pored svoje glave,
"Da te ranim medom i šećerom,
"Da te pojim vinom i rakijom,
"Da oblačim svilom i kadivom;
"Kad bi bilo po redu mrijeti,
"Na tebe bi ostanulo carstvo."
Tade Miloš stade besjediti:
"Voljan budi, care, na besjedi:
"Svagda sam te poslužio vjerno,
"A danas te poslužio nisam:
"Ni jednoga pogubio nisam,
"Pogubio, ni stara ni mlada;
"No pratio ka starom Pazaru
"Ka vojvodi Relji Krilatome,
"Da ih Relja u tamnicu baci,
"Da ih rani medom i šećerom,
"A da poji vinom i rakijom,
"Doke nam se, care, poodljutiš;
"Sad im sudi, kako ti je drago.
"No ču li me, slavan care Lazo!
"Zgodno su nam načinili crkvu;
"No položi majstorima blago,
"Majstorima, što ste pogodili."
To je care njega poslušao,
Sve položi majstorima blago,
Pa spremiše konje vitezove,
Na dobre se konje dohitiše,
Ode care crkvi Ravanici,
Da on vidi, kaka mu je crkva.
Kad je care bio prema crkvi,
Sinu crkva, kao jarko sunce,
Konju ždraka u oči udari,
Pod carem je konjic poskočio,
I sa sebe cara obalio
Tu se zove Carevo Bupilo[29]
Kako tadaj, tako i danaske.
28) U onoj malo prije spomenutoj pjesmi Rade je izišavši pred
kneza Lazara stao plakati, a knez Lazar ga zapitao:
"Kakva ti je golema nevolja,
"Te proljevaš suze od očiju?
"Ili su ti ruke ispucale
"Od studena kreča i kamena?
"Ili ti je malena nadnica?
"Il' je malo vina i rakije,
,Il' beškota ljeba bijeloga
,I debela mesa ovnujskoga?" i t. d.
29) Nijesam mogao doznati, da li se onuda gdje kakovo mjesto tako
zove.
|
|
|