|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Sestra Leke kapetana
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Sestra Leke kapetana (III)
Pozivlje ih Leka kapetane,
Uvrh sovre mjesto načinio,
Vojvode je jedva dočekao.
Onda hitre dopadoše sluge,
Te sa sovre kupe podigoše,
U ruke ih daše vojvodama,
A najprvom gospodaru svome,
Gospodaru Leki kapetanu.
Dosta bješe vina izdobila
I u sovru svake gospoštine
I od mlogo ruku đakonije.
Piše vino pa i začamaše
Od neđelje opet do neđelje.
Marko često okom pogleduje,
Pogleduje oba pobratima,
A koji će Leki pomenuti,
Progovorit' riječ za đevojku;
Kako Marko u njih pogleduje,
On' preda se u zemljicu crnu:
Nije lasno Leki pomenuti,
Onakome glavnome junaku!
Kad se Marko viđe na nevolji,
Za nevolju riječ progovori:
"Poglavice, Leko kapetane!
"Mi siđesmo i mi pismo vino,
"O svačemu, Leko, besjedismo,
"Sve te gledam, sve te osluškujem,
"A kad ćeš me Leko, priupitat',
"Što smo daljnu zemlju pohodili
"I mi naše konje umorili,
"A ti, Leko, ne šće da upitaš."
Udari se junak na junaka,
Udari se pamet na pamecu,
Te mu Leka čudno odgovara:
"O vojvodo, Kraljeviću Marko!
"Kako bi te, brate, upitao,
"Kad si, Marko, davno ištetio,
"Što počešće k meni ne idete,
"Da s' za lako zdravlje upitamo
"I mi rujna vina napojimo,
"I vidimo, jel' nam zemlja mirna?
"Vi ste k mene, ja ću sjutra k vama."
S riječima dočekao Marka,
Za dugo mu Marko ne mučao,
No mu drugu Marko progovara:
"Sve je tako, Leko kapetane!
"Al' ti drugu hoću besjediti,
"Besjediti, a dosta je stidno:
"Nama teški glasi dosadiše
"A u tebe čudo kazujući,
"Čudno čudo, ponositu Rosu,
"Što je zemlje na četiri strane,
"Butun Bosne i Urumenlije,
"Što je Šama i što je Misira,
"Aćolije i Anadolije,
"I vlaškijeh sedam kraljevina,
"Da joj druge u svu zemlju nije;
"A nju fale, a i nas ne kude;
"Mi smo došli, Leko kapetane,
"Da u tebe prosimo đevojku.
"Sva trojica jesmo pobratimi,
"Sva trojica jutros neženjeni;
"Podaj sestru za koga ti drago,
"Biraj zeta, koga tebe drago:
"Jeda da ' e hitar đuveglija,
"A dvojica do su dva đevera,
"S tobom da smo glavni prijatelji."
Planu Leka, pa se namrdio:
"Prođi me se, vojevoda Marko!
"Nemoj prsten vadit' na đevojku,
"Ni vaditi prosačku bukliju:
"Što sam junak u Boga želio,
"To sam danas jedva dočekao,
"Da ja stečem take prijatelje;
"Al' da tebe jednu muku kažem:
"Što si čuo, ti vojvoda Marko,
"Da. ljepote ne ima đevojci,
"Istina je baš što ljudi kažu;
"Al' je sestra moja samovoljna,
"Ne boji se ni koga do Boga,
"A za brata ni habera nema:
"Sedamdeset i četiri prosca
"Što su sestri doslen dohodila,
"Svakom sestra nahodi mahanu,
"Kod prosaca brata zastidila;
"Ne smijem ti prsten privatiti
"Ni popiti prosačku bukliju,
"Ako sestra sjutra ne šće poći,
"Kako ću ti onda odgovorit'?"
Grohotom se Marko nasmijao,
Pa ti Leki riječ progovara:
"Avaj Leka! vesela ti majka^[34] !
"A kakav bi bio starješina
"Te suditi jednom zemljom ravnom,
"Pa se tebe sestra ne bojati!
"Kunem ti se i Bogom i vjerom,
"Da je moja u Prilipu mome,
"Pa kad ona ne bi poslušala,
"Ja bih njene ruke osjekao,
"Il' njezine oči izvadio.
"A čuješ li, Leko kapetane!
"Ako s' bojiš mile seke tvoje,
"Molim ti se, kao starijemu,
"Nu otidi na bijelu kulu,
"Idi, Leka, đe ti sjedi seka,
"Te se moli, dovedi je amo,
"Neka ona sagleda vojvode,
"Belći dosle nije ni viđela;
"Tvoju sestru, Leka, oslobodi,
"Neka pođe, za koga joj drago,
"A mi braća kavge ne imamo:
"Jedan da je đuveglija njezin,
"A dvojica da su dva đevera,
"S tobom da smo krasni prijatelji."
Skoči Leka, riječ ne poreče,
Ode Leka na visoku kulu,
Te Rosandi sestri kazivaše:
"Hajde, sele, ponosita Roso!
"Hajde, sele, na tanke čardake,
"Zapalo ti u vijeku tvome,
"Da obiraš tri Srpske vojvode,
"Što ih danas u svijetu nema,
"Da ti bratac steče prijatelje,
"A ti, sele, da s' udomiš divno."
Sestra bratu riječ progovara:
"Hajde, brale, na tanke čardake,
"Te pij šnjima vino i nazdravljaj,
"Eto sestre na tanke čardake."
Ode Leka odmah k vojvodama,
Te sjeđahu braća na čardaku,
Stade zveka visoka čardaka,
Zazvečaše sitni basamaci,
Potkovice sitne na papučam',
Al' eto ti buljuk đevojaka,
Među njima Rosanda đevojka;
A kad Rosa dođe na čardake,
Sinu čardak na četiri strane
Od njezina divna odijela,
Od njezina stasa i obraza.
|
|
|