Napomena: U Beèu 1870., Vuk Stefanoviæ Karad¾iæ

Onda on ne imajuæi èim vatru za¾eæi a braæu ae hoteæi buditi, poðe malo u pustinju, ne bi l' ¹togoð viðeti mogao, ali nigdje ni¹ta. Najposlije popne se na jedno drvo visoko, pa kad izaðe u vrh drveta, pogleda na sve strane ne bi l' ¹togoð viðeti mogao; gledajuæi tako dugo opazi vatru da se sjaji, pa mu se uèini to blizu, skine se sa drveta, pa poðe da vatru donese i kod braæe nalo¾i. Tako je dugo i¹ao, sve mu se èinilo blizu, kad na jedanput doðe u jednu peæinu, u peæini gori velika vatra i tu ima devet divova, pa natakli dva èoeka te ih peku uz vatru, jednog sa jedne a drugog sa druge strane vatre, a na vatri stoji jedna oranija velika puna isjeèenijeh ljudi. Kad to carev sin viðe, jako se prepane, bi se vratio, ama se ne mo¾e, nema se kud kamo. Onda povièe: "Dobar veèer, moja dru¾ino, ja vas tra¾im odavno." Oni ga dobro doèekaju i reku mu: "Bog ti pomogao, kad si nam drug." On odgovori: "Va¹ dovijeka ostajem i za vas æu moj ¾ivot dati." "He" vele "kad ti misli¹ na¹ drug da bude¹, hoæe¹ li ti ljude jesti, i s nama u èetu iæi?" Odgovori careviæ: "Hoæu, ¹togoð vi radite, to æu i ja raditi." "E vala, dobro kad je tako, sjedi" pa svi posjedaju oko vatre, skinu onu oraniju, povade onda meso pa poènu jesti. ©njima i careviæ jede, ama im oèi zavaraje pa baca meso preko sebe, tako i peèenje pojedu sve; pa onda reko¹e: "Hajde da idemo u lov, jer sjutra treba jesti." Otale poðu svi devet i careviæ deseti. "Hajde" vele mu "ovdje ima jedan grad i u njemu car sjedi, otale se mi ranimo veæ ima tome vi¹e godina." Kad se blizu grada primaknu, onda izvade dvije jele s granama iz zemlje pa ih ponesu sa sobom, a kad doðu do grada, jednu jelu prislone uz bedem i povièu careviæu: "hajde" vele "ti penji se gore na bedem da ti ovu drugu jelu dodamo, pa je uzmi za vrh i prebaci je u grad, a vrh joj zadr¾i: kod sebe, da se skinem o niz nju dole u grad." On se popenje pa onda reèe njima: "Ja ne znam ¹to æu, nijesam ovdje uvje¾bao ovo mjesto, ne umijem je preturiti, no hodite koji od vas da mi poka¾ete kako æu je preturiti." Jedan se od divova ispenje, uvati za vrh od jele i preturi je u grad a vrh joj zadr¾i kod sebe. Kad se on tako namjesti, onda carev sin trgne sablju pa ga dohvati po vratu te mu odsjeèe glavu, a div pane u grad unutra, onda on reèe: "E sad hajte po jedan redom da vas ja ovamo spu¹tim." Oni ne znajuæi ¹to je sa onijem gore na bedemu bilo, poðu jedan po jedan, a careviæ nji sve po vratu, dok sve devet posijeèe pa se skine niz jelu, i polako siðe dole u grad, onda poðe po gradu unakrst, ali nikog ¾iva da èuje, sve pusto! Sam u sebi pomisli: ba¹ su to sve divovi izkorijenili i ponijeli! pa onda dugo po gradu tumarajuæi, naðe jednu kulu zdravo visoku, i vidi ðe u jednoj sobi svijeæa gori, on otvori vrata pa uz kulu te u sobu. Kad tamo al' ima ¹ta i viðeti! soba ukra¹ena zlatom i svilom i kadifom, u njoj nema nikoga do jedne ðevojke, a ta ðevojka le¾i na jednom krevetu pa spava. Èim careviæ uðe u sobu, otmu mu se oèi gledati ðevojku, kaka je vrlo lijepa. U isto vrijeme smotri da ide jedna velika zmija niz duvar, tako se pru¾ila da joj je glava vi¹e glave ðevojèine bila blizu pa se izdigne i u jedan put ðevojku u èelo meðu oèi da ujede; onda on pritrèi pa povadi mali no¾, i pribode zmiju u èelo uz duvar, pa onda ovako progovori: "Da Bog da da se ovaj moj no¾iæ neda nikom izvaditi bez moje ruke," pa onda pohita da se natrag vrati. Preðe preko bedema, uz jelu se ispenje i niz jelu siðe na zemlju; kad doðe u peæinu ðe su divovi bili, uzme vatre pa potrèi i doðe braæi ðe ih jo¹ zastane da spavaju. On vatru nalo¾i, a sunce ograne i svane se, onda on braæu izbudi te ustanu i tako poðu dalje. Istog dana naiðu na put koji vodi tome gradu. U tome je gradu ¾ivljeo jedan silan car koji je svakoga jutra i¹etao u grad i tu¾no suze proljevao, ¹to mu narod u gradu od divova strada i pojeden bi, pa se sve bojao da mu i æerka jednom ne bude pojedena, zato porani istoga jutra pa stane gledati po gradu, a grad opustjeo, veæ je malo i naroda jo¹ ostalo, jer su sve divovi pojeli, pa ode tamo amo po gradu, kad na jedan put vidi neke jele onako èitave iz zemlje izvaðene pa uz bedem prislonjene, a kad doðe bli¾e, ima èudo i viðeti: devet divova ba¹ onijeh krvnika gradskijeh a njima svijema glave posjeèene. Kad car to vidi, jako se obraduje, a svijet se skupi i Boga stane moliti za zdravlje onoga koji ih je posjekao. U isto vrijeme doðo¹e i sluge iz dvora carskoga i jave caru, kako je ¹æela zmija da njegovu æerku ujede. Kako to car èuje, odmah otide u dvor pa upravo u onu sobu svojoj ¹æeri, kad tamo, vidi zmiju pribodenu uz duvar, pa ¹æa¹e sam no¾ da izvadi iz duvara, ama nije mogao.

Onda car uèini zapovijest na sve strane po njegovom carstvu i oglasi: ko je divove pobio i zmiju pribo, neka doðe da ga car obdari velikijem darom i da mu ¹æerku za ¾enu dade; to se oglasi po cijelome carstvu njegovom i car zapovjedi, da se glavne mehane po velikim drumovima postave, pa svakoga putnika da pitaju, nije li doznao, ko je divove pogubio, pa kad koji èuje za tog èoeka, da caru javi, a taj èoek neka br¾e na mu¹tuluk ode caru, da ga car obdari. To se tako po carevoj zapovjesti i uèini, mehane postave na glavne drumove i svakog putnika pitali bi i za to kazivali mu. Poslije nekog vremena ovi trojica carski sinovi tra¾eæi sestre svoje doðu u jednu od tijeh mehana da zanoæe te uèine tu konak, a poslije veèere doðe mehand¾ija i u razgovoru ¹njima stane se faliti, ¹ta je on juna¹tva poèinio, pa onda zapita njih: a jeste li i vi ¹togoð uèinili do sad? Onda otpoène najstariji brat govoriti: "Kad sam po¹ao s mojom braæom po ovom putu, prvu noæ kad smo do¹li konaèiti kod jednog jezera u nekoj velikoj pustinji, kad braæa moja oba spavahu a ja èuvah stra¾u, najedanput a¾daha poðe iz jezera da nas pro¾dere, a ja onda povadim no¾ i odsijeèem joj glavu: ako se ne vjerujete, evo joj uveta od glave", pa izvadiv¹i i na sto ih baci. Kad to èu onaj srednji brat, i on reèe: "Ja sam kad sam èuvao stra¾u na drugom konaku posjekao a¾dahu od dvije glave: ako se ne vjerujete, evo uveta od obje glave", pa izvadi u¹i i njima ih poka¾e. Onaj najmlaði æuti. Poèe ga mehand¾ija pitati: "Bogme, momèe, tvoja su braæa junaci, a da èujemo, jesi li i ti ¹togoð uèinio od juna¹tva?" Onda najmlaði otpoèe da kaziva: "I ja sam ne¹to malo uèinio kad smo zanoæili onu noæ kod jezera u pustinji, vi ste, braæo, spavali, a ja sam èuvao stra¾u; kad bi neko doba noæi, zaljulja se sve jezero i izaðe troglava a¾daha i ¹æa¹e nas da pro¾dere, onda ja povadim sablju i glave joj sve tri odsijeèem: ako ne vjerujete, evo ¹est uveta od a¾dahe." Tome se i sama braæa zaèude, a on nastavi kazivati: "U tome se vatra ugasi, a ja poðem da vatre potra¾im. Tumarajuæi po planini naðem u jednoj peæini devet divova", i tako im sve po redu ka¾e ¹to je uèinio, i svi se tome èudu zaèudi¹e. Kad to mehand¾ija èuje, br¾e potrèi i caru sve javi, a car mu dade mnogo novaca, pa br¾e po¹alje svoje ljude da sva tri careva sina njemu dovedu. Kad oni iziðu pred cara, car zapita najmlaðega careviæa: "Jesi li ti sve to èudo u ovome gradu poèinio, divove isjekao i ¹æer moju od smrti saèuvao?" "Jesam, èestiti care." odgovori najmlaði careviæ. Onda mu car dade svoju ¹æer za ¾enu, i dopusti mu da je on prvi do njega u svome carstvu, a onoj dvojici starije braæe reèe car: "Ako hoæete, i vas hoæu o¾eniti, pa vam dobre dvore sagraditi", no oni njemu ka¾u da su o¾enjeni obojica, i cijelu mu istinu otkriju, kako su po¹li da sestre svoje tra¾e.