Up First Prev Next Last
Naslov: Kum i njegova prasica
Napomena: U Beču 1870., Vuk Stefanović Karadžić
Kum i njegova prasica
Jedan seljanin zamoli nekakva drugoga bogatijega od sebe u istome selu da
mu kupi jedno malo prase, jer sam nije imao od kuda da ga kupi, pa kad
uzraste da ga podijele; i ovi mu ga kupi. Kad dođe vrijeme da se prase
ubije, pomisli u sebi onaj siromašan seljak da nije pravo da mu uprav
polovicu od njega da, pa neznajući, kako bi uradio ili da mu od njega
višta ne da a da pošten ostane, pođe k svome kumu da se svjetuje. Kum mu
reče: "Ti prase ubij pred večer i javi ortaku da sjutradan dođe u jutro,
da ga s tobom podijeli, pa kad dođe u jutro, počni kukati i plakati i
reci mu, da su prošle noći ukrali, a prase mrtvo objesi o prozoru da
visi." Seljanin se obraduje, kako će cijelo njemu ostati, i učini onako,
kako ga je kum svjetovao. Kad seljanin prasca zakolje i objesi, kum se
privuči po noći i prase ukrade. Kad u jutru seljanin vidi da zbilja prasca
nema, on brže bolje kukajući ka kumu, i kaže mu: "Kume ah za Boga! Meni
ukradoše noćas prasca." "Tako, tako, kume, vazda govori", reče mu kum, a
on mu opet reče: "Ma zbilja ti govorim, kume, tako mi svetoga Jovana koji
je među nama." A kum opet: "Tako, tako, samo, kume, vazda govori." "Ali
se ne šalim, čuješ? nego su mi ga ukrali" reče opet seljak, a kum
jednako: "Tako, tako kume", te ortacima ne dopadne nijednome ni dijel.
|
|