Up First Prev Next Last
Naslov: Ero s onoga svijeta
Napomena: U Beču 1870., Vuk Stefanović Karadžić
Ero s onoga svijeta
Kopao Turčin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turčin da prepne i
da napoji. konja, a Turkinja ostane odmarajući se u ladu. U tom udari
odnekud Ero: "Pomozi Bog kado!" "Bog ti pomogao kmete! a odakle si ti
kmete!" "Ja sam, kado! s onoga svijeta." "Je li Boga ti! a nijesi li
viđeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?" "O! kako
ga ne bi viđeo! on je moj prvi komšija." "Pa kako je, Boga ti! Kako
živi?" "Vala Bogu! zdravo je, ali se Bog me dosta muči bez ašluka:
nema zašto da kupi duvana, niti ima čim da plati kavu u društvu." "A
oćeš li ti opet natrag? ne bi li mu mogao ponijeti, da mu pošljem malo
ašluka?" "Bi, zašto ne bi, ja idem sad upravo tamo." Onda Turkinja
otrči tamo, đe joj se muž bio skinuo od vrućine, te uzme kesu s novcima,
i štogođ bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa novce, pa
metne u njedra, pa bježi uz potok. Tek što Ero zamakne uz potok, al eto
ti Turčina đe vodi konja da napoji, a Turkinja te predanjga: "Da vidiš, moj
čoveče! tuda sad prođe jedan kmet s onoga svijeta, pa kaže za našega
Muju, da se muči bez ašluka: nema za što da kupi duvana, niti ima čim da
plati kavu u društvu; te sam mu ja dala ono novaca, što je bilo u tvojoj
kesi, da mu ponese." A Turčin: ,.Pa kud ode? kud ode?" A kad mu žena
kaže, da je otišao uz potok, onda on brže bolje skoči na gola konja, pa
poćeraj uz potok! Kad se obazre Ero i vidi Turčina, đe trči za njim, a on
onda bježi! Kad dođe pod brdom u jednu vodenicu, a on utrči unutra, pa
poviče vodeničaru: "Bježi, jadna ti majka! Eto Turčina, da te posiječe;
već daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bježi uz brdo tuda oko
vodenice." Vodeničar, videći Turčina đe trči na konju, poplaši se, i,
neimajući kad pitati, zašto će i kroz što da ga posiječe, da Eri svoju
kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bježi uz brdo! Ero metne
vodeničarevu kapu na glavu, pa još uzme malo brašna, te se pospe, i
načini se pravi vodeničar. U tom i Turčin dotrči pred vodenicu, pa sjaše
s konja i uleti u vodenicu: "Kamo more taki i taki čovek, što je sad tu
ušao u vodenicu?" A Ero mu kaže: "Eno ga vidiš, đe uteče uz brdo."
Onda Turčin: "Drži mi more konja, drži mi konja." Ero uzme konja, a
Turčin uz brdo za vodeničarom, ovamo onamo po bukviku. Kad ga već stigne
i uvati, a on: "Kamo, k...o! novci, što si prevario moju ženu, te uzeo
da poneseš Muji na oni svijet?" Vodeničar se stane krstiti i snebivati
"Bog s tobom, gospodaru! ja niti sam viđeo tvoje žene, ni Muje, ni
novaca." I tako im prođe čitavo po sata, dok se osvijeste, i vide, šta
je. Onda Turčin potrči, na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oćeš!
Ero uzjao konja, pa otišao bez traga, a Turčin savije šipke, pa pješice k
ženi. Kad ga žena opazi bez konja, a ona poviče: "Kamo, čoveče! šta
uradi?" Veli: "Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i
duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pješice."
|
|