Up First Prev Next Last
Naslov: Šta je najgore na svijetu, ili Pijan Srbin i gladan Turčin
Napomena: U Beču 1870., Vuk Stefanović Karadžić
Šta je najgore na svijetu, ili Pijan Srbin i gladan Turčin
Razgovarali se Turci u kavani: Šta je najgore na ovom svijetu. Jedan
veli: Zla žena; drugi veli: Zla godina; treći veli: Zla ćud i t. d. Dok
jedan poviče iz budžaka: "Turske mi vjere! vi ne znate nijedan šta je
najgore na ovome svijetu; nema ništa gorega od pijana Vlaha i od gladna
Turčina. Jedan put ja mrtav gladan dođem pred jednu vlašku kuću, a Vlah
pred kućom teše držalicu za budak. Kako ja sjašem s konja, a ja povičem
na Vlaha: drži more konja, pa viči Vlahinju, neka mijesi pogaču, i kuva
cicvaru i peče kokoš; pa onda otidem u kuću. U kući sjedi, sjedi; čekaj,
nema ništa! ni Vlaha ni Vlahinje; nit' se šta peče ni vari. Onda ja
skočim, pa iziđem na polje, a to moj konj stoji, đe sam ga i sjao, a Vlah
jednako teše i đelja držalicu. Onda ja ne znajući, da je krmak pijan,
svrnem lulu, pa njega kamišem preko leđa, a on se ispravi, pa ni pet ni
devet, nego raspali držalicom mene iza vrata, a ja bacim čibuk, pa pođem
rukom za nož, a on još jednom, aja te na ruke. I Turske mi vjere! da ne
dolećeše žene, ćadijahu biti govana i od mene i od njega."
|
|