Up First Prev Next Last
Naslov: Ljenivi slijepac
Napomena: U Beču 1870., Vuk Stefanović Karadžić
Ljenivi slijepac
Srete jedan lijenština na putu slijepca đe u jednu torbu nosi punu kruva
a u drugu gusle, pak sjede pred kućom jednom i uzme slijepac gusle te
uza njih mnogo lijepu i krasnu pjesnu ispjeva. Slušajući ga ljenivac,
stane mu zaviditi govoreći, da niko na svijetu lasnije od slijepca ne
živi, a za to što mukte jede a uz gusle pjeva bez najmanje brige, te
počne moliti Boga da oslijepi. Bog kao Bog, vala njemu, oduzme mu vid
očinji, te ondar on veseo. Kupi od njekuda gusle i počne se učiti pojati,
te dobavi vođu te s njime po svijetu krenu šljepački i svake pjesme
pojući. Jedan dan zar su mu se bile gusle nešto pokvarile, kako li, ele
nikako ne mogaše započeti da s njima napreduje, pak pred skupljenijema
nasmija se i reče: "Vala, gospodo, kad mi gusli lijepo ne isleišu, ne
mili mi se ni da sam oslijepio."
|
|