|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Jovan i divski starje"sina
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Jovan i divski starje"sina
(iz Crne gore) (III dio)
Kad dodjo"se na jamu studenu,
Vi"sti Labud, kopitama ka"ze;
Tadar sko"ci 'cirid"zija Rade,
I sastavi tridest konopaca,
I zasuka po dva u jednoga,
Te napravi petnaest komata,
Pa se Rade preko pasa sveza,
Spusti"se ga tridest 'cirid"zija;
Tu Jovana u "zivotu nadje,
I izvadi ludoga Jovana,
Pa mu b'jele odrije"si ruke,
Krenu da ga vodi po svijetu;
Kumi Rada dijete Jovane:
"Bogom brate, 'cirid"zija Rade!
"Ne vodite mene po svijetu,
"No me ba"c'te na pusta Labuda,
"\Zajmite me vodi Kalad"zijnskoj,
"E umrijeh od "zedji juna"cke;
"A podjite dva tri u Kosovo,
"A u moje Bogom posestrime,
"Posestrime kr"cmarice Jane,
"Neka dodje vodi Kalad"zijnskoj,
"Da me zajmi u polje Kosovo,
"Razumna je uma i pameti,
"Guslara joj u svijetu nema,
"Ne bi li me gudjet' nau"cila."
To je Rade za Boga primio,
Te ga ba"ci na konja Labuda,
A zajmi ga vodi Kalad"zijnskoj,
Tu Jovana bje"se ostavio,
A sahiju posla u Kosovo.
Kad je Janu haber dopanuo,
Hitro dvije dozivala sluge,
Te joj sluge konje dovedo"se,
Pa otide "snjima niz Kosovo.
Sam na vodi Jovan Kalad"zijnskoj,
Pi"sti mom"ce, kako zmija ljuta,
No ga "cula od planine vila,
K Jovanu je brzo dole'cela,
Kad pogleda ludoga Jovana,
E su njemu o"ci izvadjene,
Umi njega vodom Kalad"zijnskom,
Pa je vila Boga zamolila,
I Jovanu o"ci satvorila.
Kad se Jovan o"cih dofatio,
I svojega uzjaha Labuda,
Pa ga igra pokraj vode ladne,
Poje Jovan iz grla bijela:
"Mili Bo"ze, na svemu ti fala,
"Koji si mi bio na pomo'ci!
"No ne fala mojoj staroj majci,
"Koja svoje iskobi dijete!"
Ali ide kr"cmarica Jana
Na silnoga hata debeloga,
A kad vidje ludoga Jovana,
Prije su je suze propanule,
Pa se potljen grohotljivo smije
"Blago mene, mio pobratime!
"Bog zna, su ti o"ci proboljele?"
Ruke "sire, u lica se ljube,
Za velje ga jade upitala,
"Sto j' od majke "cedo do"cekalo,
"Sto u"cini! prokleta joj du"sa!
Pa se ladna napoji"se vina
Ondolen se oni razdvoji"se:
Jana minu u polje Kosovo,
Jovan podje da tra"zi krvnike.
A kad Jovan pred pe'cinu dodje,
Al' mu sjedi pred pe'cinu majka,
Stra"sna diva u per"cinu bi"ste,
Pa pogleda, ugleda Jovana,
Pa je divu rije"c govorila:
"Kuku, dive, evo Jovan ludi!"
Pa sko"ci"se od zemlje na noge:
Stan' da vidi"s Jovanove majke,
Kako prama ku"cka u planinu!
Div ulje"ze u lednu pe'cinu.
Brzo Jovan majku ufatio,
Pa joj sputi obadvije ruke,
Frk je ba"ci na silna Labuda,
A divu je glavu okinuo,
Pa se Jovan ba"ci na Labuda,
On otide zemljom i svijetom,
Da on tra"zi svoju postojbinu.
Kad se bje"se primaknuo blizu,
Nogo caru mu"stuluci gredu:
Koji prvi na mu"stuluk dodje,
Njima hate nesedlane daje;
Koji drugi na mu"stuluk dodje,
Njima spenzu nebrojenu daje;
Koji tre'ci na mu"stuluk dodje,
Njima "cohu nekrojenu daje
Kad ispade Jovan na Labudu,
"Zeljna li ga sluge ugledale,
A caru su rije"c govorili:
"A evo ga, dragi gospodaru!"
Sko"ci care iz svoje stolice,
Te car svoje susrete dijete,
"Zalosno je sina prigrlio,
Pa Jovanu rije"c govorio:
"A Jovane, sve ti prosto, sinko!
""Sto u"cini od oca svojega?
Ja sam reka', nikad do'ci ne 'ce"s "
Pa mu silni "semluk udari"se;
No se caru dijete po"zali,
"Sto je njemu u"cinjela majka;
Pa sko"ci"se, te je ufati"se,
Obukli joj tananu ko"sulju,
Namaza"se prahom i katranom,
Pa za"zdi"se su "cetiri strane;
Ali vika Jovanova majka:
"Ne daj majku, dijete Jovane!
"Izgorje ti majku oganj "zivi."
No joj Jovan rije"c govorio:
"A neka te, prokleta ti du"sa!"
Sva izgorje o njegovoj du"si.
|
|
|