|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c i Musa kesed"zija
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c i Musa kesed"zija (II)
Manu sabljom i desnicom rukom
I udari po nakovnju Marko,
Nakovnja je pola presjekao,
Pa on pita Novaka kova"ca:
"Oj Boga ti, Nova"ce kova"cu,
"Jesi l' i kad bolju sakovao?"
Veli njemu Nova"ce kova"cu:
"Oj Boga mi, Kraljevi'cu Marko!
"Jesam jednu bolju sakovao,
"Bolju sablju, a boljem junaku:
"Kad s' odvr"ze Musa u primorje,
""Sto sam njemu sablju sakovao,
"Kad udari njome po nakovnju,
"Ni trupina zdrava ne ostade."
Ra"zljuti se Kraljevi'cu Marko,
Pa govori Novaku kova"cu:
"Pru"zi ruku, Nova"ce kova"cu!
"Pru"zi ruku, da ti sablju platim."
Prevari se, ujede ga guja,
Prevari se, pru"zi desnu ruku,
Manu sabljom Kraljevi'cu Marko,
Ods'je"ce mu ruku do ramena:
"Eto sada, Nova"ce kova"cu!
"Da ne kuje"s ni bolje ai gore;
"A naj tebe stotinu dukata,
"Te se rani za "zivota tvoga."
Dade njemu stotinu dukata,
Pak posjede "Sarca od mejdana,
Ode pravo u primorje ravno,
Sve se skita, a za Musu pita.
Jedno jutro bje"se poranio
Uz Klisuru tvrda Ka"canika,
Al' eto ti Muse kesed"zije,
Na vran"ci'cu noge prekrstio,
Topuzinu baca u oblake,
Do"cekuje u bijele ruke.
Kad se jedan drugom priku"ci"se,
Re"ce Marko Musi kesed"ziji:
"Deli Musa, uklon' mi se s puta,
"Il' s' ukloni, il' mi se pokloni."
Al' govori Musa Arbanasa:
"Prodji, Marko, ne zame'ci kavge,
"Il' od\ja"si, da pijemo vino;
"A ja ti se ukloniti ne 'cu
"Ako t' i jest rodila kraljica
"Na "cardaku na meku du"seku,
"U "cistu te svilu zavijala,
"A zla'cenom "zicom povijala,
"Odranila medom i "se'cerom;
"A mene je ljuta Arnautka
"Kod ovaca na plo"ci studenoj,
"U crnu me struku zavijala,
"A kupinom lozom povijala,
"Odranila skrobom ovsenl\jem;
"I jo"s me je "cesto zaklinjala,
"Da se nikom ne uklonjam s puta."
Kad to za"cu od Prilipa Marko,
On tad' pu"s'ca svoje bojno koplje
Svome "Sarcu izmedju u"siju
Deli-Musi u prsi juna"cke,
Na topuz ga Musa do"cekao,
Preko sebe koplje preturio,
Pak pote"ze svoje bojno koplje,
Da udari Kraljevi'ca Marka,
Na topuz ga Marko do"cekao,
Prebio ga na tri polovine.
Potego"se sablje okovane,
Jedan drugom juri"s u"cini"se:
Manu sabljom Kraljevi'cu Marko,
Deli Musa buzdovan podbaci,
Prebi mu je u tri polovine,
Pak pote"ze svoju sablju naglo,
Da udari Marka Kraljevi'ca,
Al' podbaci topuzinu Marko,
I izbi mu sablju iz bal"caka.
Potego"se perne buzdovane,
Stado"se se njima udarati;
Buzdovan'ma pera oblomi"se,
Baci"se ih u zelenu travu,
Od dobrijeh konja odsko"ci"se,
"S"cepa"se se u kosti juna"cke
I pogna"se po zelenoj travi.
Namjeri se junak na junaka,
Deli Musa na Kralji'ca Marka;
Niti mo"ze da obori Marka,
Nit' se dade Musa oboriti.
Nosi"se se ljetni dan do podne;
Musu b'jela pjena popadnula,
Kraljevi'ca b'jela i krvava.
Progovara Musa kesed"zija:
"Mani, Marko, jali da omanem."
Omahuje Kraljevi'cu Marko,
Al' ne mo"ze ni"sta da u"cini,
Tad' omanu Musa kesed"zija,
Ud'ri Marka u zelenu travu,
Pak mu sjeda na prsi juna"cke.
Al' procvilje Kraljevi'cu Marko:
"Dje si danas, posestrimo vilo?
"Dje si danas? nidje te ne bilo!
"Eda si se krivo zaklinjala,
"Djegodj mene do nevolje bude,
"Da 'ce"s mene biti u nevolji?"
Javi mu se iz oblaka vila:
"\Za "sto brate, Kraljevi'cu Marko!
"Jesam li ti, bolan, govorila,
"Da ne "cini"s u nedjelju kavge?
"\Sramota je dvome na jednoga;
"Dje su tebe guje iz potaje?"
Gleda u Musa brdu i oblaku,
Otkud ono vila progovara;
Ma"ce Marko no"ze iz potaje,
Te raspori Musu kesed"ziju
Od u"ckura do bijela grla;
Mrtav Musa pritisnuo Marka,
I jedva se iskopao Marko.
A kad stade Marko premetati,
Al' u Musi tri srca juna"cka,
Troja rebra jedna po drugijem;
Jedno mu se srce umorilo,
A drugo se jako razigralo,
Na tre'cemu ljuta guja spava;
Kada se je guja probudila,
Mrtav Musa po ledini ska"ce,
Jo"s je Marku guja govorila:
"Moli Boga, Kraljevi'cu Marko!
"Dje se nisam probudila bila
"Dok je Musa u "zivotu bio,
"Od tebe bi trista jada bilo."
Kad to vidje Kraljevi'cu Marko,
Proli suze niz bijelo lice:
"Jaoh mene do Boga miloga!
"Dje pogubih od sebe boljega."
Pa on Musi odsije"ce glavu,
I baci je "Sarcu u zobnicu,
Odnese je bijelu Stambolu;
Kad je baci pred cara "cestitog,
Car je od stra' na noge sko"cio,
Veli njemu Kraljevi'cu Marko:
"Ne boj mi se, care gospodine!
"Kako bi ga "ziva do"cekao,
"Kad od mrtve glave poigrava"s?"
Car mu dade tri tovara blaga.
Ode Marko bijelu Prilipu,
Osta Musa uvrh Ka"canika.
|
|
|