|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c ukida svadbarinu
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c ukida svadbarinu (I)
Poranio Kraljevi'cu Marko,
Poranio niz Kosovo ravno,
Kad je bio na vodi Servani,
Sukobi ga Kosovka devojka,
Bo"zju pomo'c naziva joj Marko:
"Bo"zja pomo'c, Kosovko devojko!"
Devojka se do zemlje poklanja:
"\Zdravo da si, delijo neznana!"
Al' joj Marko po"ce besediti:
"Draga sestro, Kosovko devojko!
"Lepa ti si, seko, mladja bila!
"Krasna ti si stasa i uzrasta!
"Rumenila, gospodska pogleda!
"Al' te, seko, kosa pokvarila;
"Jer si tako, seko, osedila?
"\S kog' si mlada sre'cu izgubila?
"Il" sa sebe, il' sa svoje majke,
"Ili sa svog stara roditelja?"
Proli suze Kosovka devojka,
Pa govori Kraljevi'cu Marku:
"Dragi brato, delijo neznana!
"\S' sebe sre'cu izgubila nisam,
"Ni sa sebe, ni sa svoje majke,
"Ni sa svoga stara roditelja;
"Ve'c sam jadna sre'cu izgubila:
"Evo ima devet godin' dana,
"Kako dodje Arap prekomorac,
"Pa od cara Kosovo zakupi,
"I nametnu zulum na Kosovo:
"Kosovo ga i poji i rani;
"Pa je drugi zulum nametnuo:
"Ko s' udaje, trideset dukata;
"Ko se "zeni, tridest i "cetiri;
"Koji ima, te toliko dade,
"Taj se junak mo"ze o"zeniti
"I devojka mlada udomiti;
"A u mene bra'ca siroma"sna,
"Nema blaga, da Arapu dadu,
"U tome sam jadna zaostala,
"Te se nisam mlada udomila;
"\Sa toga sam sre'cu izgubila.
"Pa jo"s za to ne bi ni "zalila,
""Sto vam s' ne da mladim udavati,
"I junakom mladim o"zeniti;
"Nego evo i ve'ce nevolje,
"Jo"s je ve'ci zulum nametnuo:
"Na no'c i"ste mladu i devojku,
"Pa devojku Arapine ljubi,
"A nevestu sluge Arapove;
"Obredi se sve Kosovo redom,
"Dava"se mu mlade i devojke,
"Evo meni tu"znoj redak dodje,
"Da dove"ce idem Arapinu,
"Da mu no'cas, jadna, budem ljuba,
"Pa ja mislim i razmi"sljam misli:
"Mili Bo"ze, "sto 'cu i kako 'cu?
"Il' 'cu jadna u vodu sko"citi,
"Ili 'cu se mlada obesiti:
"Volim, brate, izgubiti glavu,
"Neg' ljubiti svoj zemlji du"smana."
Al' besedi Kraljevi'cu Marko:
"Draga sestro Kosovko devojko!
"Ne "sali se, u vodu ne ska"ci,
"Nemoj sebi smrti u"ciniti,
"Nemoj, seko, du"se ogre"siti!
"Ve'c mi ka"zi Arapove dvore,
"Gdi su dvori Arapina crna?
"Imam re"ci besediti s njime."
Devojka mu po"ce besediti;
"Dragi brato, neznana delijo!
"A "sto pita"s Arapove dvore?
""Sto i pita"s? ostali mu pusti!
"Mo"ze da si na"sao devojku,
"Pak mu ide"s, nosi"s svadbarinu;
"A mo"zda si jedinac u majke,
"Pa 'ce"s, brate, tamo poginuti,
"Pa "sto 'ce ti samorana majka?"
Marko s' ma"si rukom u d"zepove,
Te izvadi trideset dukata,
Pa i daje Kosovki devojki:
"Na ti, seko, trideset dukata,
"Pak ti idi svome belom dvoru,
"Pak se rani, dok ti s' sre'ca javi:
"\Samo ka"zi Arapove dvore,
"Ja 'cu platit' svadbarinu za te.
"\Za"sto bi me Arap pogubio,
"Kad ja imam, sestro, dosta blaga,
"Mog'o b' platit' sve Kosovo ravno,
"Kamo l' ne bi za se svadbarinu?"
Devojka mu po"ce besediti:
"Nisu dvori, ve'c "satori pusti.
"Pogledajde dole niz Kosovo
"Gdi se onaj svilen barjak vije,
"Onde j' "sator crnog Arapina,
"Oko njega zelena avlija,
"\Sva avlija glavam' naki'cena:
"Evo nema jo"s nedelja dana,
"Kako j' proklet' Arap isekao
"\Sedamdeset i sedam junaka,
"Kosovaca tu"zni djuvegija;
"Arap ima "cetrdeset slugu,
""Sto "cuvaju stra"zu oko njega."
A kad Marko saslu"sao re"ci,
Krenu "Sarca, ode niz Kosovo,
Dobra "Sarca vrlo rasrdio,
Iz kopita "ziva vatra seva,
Iz nozdrva modar plamen li"ze;
Srdit Marko jezdi niz Kosovo,
Roni suze niz juna"cko lice,
A kroz suze gnjevno progovara:
"Oj davori, ti Kosovo ravno!
""Sta si danas do"cekalo tu"zno,
"Posle na"seg kneza "cestitoga,
"Da Arapi sad po tebi sude!
"Ja sramote podneti ne mogu,
"Ni "zalosti velike trpiti,
"Da Arapi taki zulum "cine
"I da ljube mlade i devojke.
"Danas 'cu vas, bra'co, osvetiti,
"Osvetiti, ili poginuti."
|
|
|