|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevi'c ukida svadbarinu
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Marko Kraljevi'c ukida svadbarinu (II)
Ode Marko pravo pod "satore,
Ugleda ga Arapova stra"za,
Pa kazuje crnu Arapinu:
"Gospodine, Arap-prekomor"ce!
""Cudan junak jezdi niz Kosovo
"Na vitezu konju "sarenome,
"Dobra konja vrlo rasrdio,
"Iz kopita "ziva vatra seva,
"Iz nozdrva modar plamen li"ze;
"O'ce junak na nas udariti."
Al' besedi Arapine crni:
"Deco moja, "cetrdeset slugu!
"Ne sme junak na nas udariti,
"Valja da je na"sao devojku,
"Pa nam ide, nosi svadbarinu,
""Zao mu je, "sto 'ce dati blago,
"\Sa toga se vrlo rasrdio;
"Ve'c izid'te pred na"su avliju,
"Pa junaka do"cekajte lepo,
"Pred njime se smerno poklonite,
"Pod njim dobra konja privatite,
"Primite mu kolja i oru"zje,
"Pustite ga meni pod "satore,
"Ne 'cu blaga, uze'cu mu glavu,
"Da dobijem konja prema sebe."
Ispado"se Arapove sluge,
Da pod Markom dobra konja prime,
A kad blizu ugleda"se Marka,
Ne smedo"se pred Marka izi'ci;
Be"ze sluge pod "sator Arapu,
Pa se kriju za Arapa sluge,
Pokrivaju sablje japund"zeti,
Da im Marko ne vidi sabalja.
I sam Marko u avliju udje,
Pred "satorom odsednuo "Sarca,
Svome "Sarcu tako besedio:
"Odaj, "Saro, i sam po avliji,
"A ja idem pod "sator Arapu,
"Naodi se "satoru na vrati,
"Ako b' meni do nevolje bilo."
Pak se Marko pod "satora "se'ce,
Arap sedi, pije vino ladno,
Slu"zi mu ga mlada i devojka;
Bo"zju pomo'c nazivao Marko:
"Bo"zja pomo'c, dragi gospodine!"
Arap njemu lep"se odgovara:
"\Zdrav, juna"ce, delijo neznana!
"Od' juna"ce, da pijemo vina,
"Pa mi ka"zi, "sto si mi do"sao."
Al' besedi Kraljevi'cu Marko:
"Nemam kade s tobom piti vina;
"A dobro sam do tebe do"sao,
"Vrlo dobro, bolje bit' ne mo"ze.
"Ja isprosi lepotu devojku,
"Osta"se mi na drumu svatovi,
"Do"sao sam, don'o svadbarinu,
"Da dam blago, da vodim devojku,
"Da mi niko na puta ne stane;
"Ka"zi meni, "sto je svadbarine?"
Arap lepo Marku progovara:
"Ta ti za to i odavno znade"s:
"Ko s' udaje, trideset dukata;
"Ko se "zeni, tridest i "cetiri;
"Ti se vidi"s junak od mejdana,
"Nije kvara da stotinu dade"s!"
Marko s' ma"si rukom u d"zepove,
Pred Arapa tri dukata baci:
"Veruj meni, vi"se nemam blaga,
"Ve'c kad bi me teo pri"cekati,
"Dok se vratim s lepotom devojkom,
"Tamo 'ce me darivati lepo,
"\Sve 'cu tebi pokloniti dare,
"Tebi dare, a meni devojka."
Ciknu Arap kao zmija ljuta:
"U men', kurvo veresije nema!
"Ne da"s blaga, sa mnom se podsmeva"s;"
Pa potr"ze te"ska buzdovana,
Te udara Kraljevi'ca Marka,
Udari ga tri "cetiri puta.
Nasmeja se Kraljevi'cu Marko.
ťO juna"ce, Arapine crni!
"Il' se "sali"s, il' od zbilje bije"s?"
Ci"ci Arap, kao zmija ljuta:
"Ne "salim se, ve'c od zbilje bijem."
Ali Marko po"ce besediti:
"A ja mislim, da se "sali"s, tu"zan;
"A kad, more, ti od zbilje bije"s,
"I ja imam ne"sto buzdovana,
"Da te kucnem tri "cetiri puta;
"Koliko si mene udario,
"Toliko 'cu tebe udariti,
"Pa 'cem' onda na polje izi'ci
"I iz nova mejdan zapo"ce"s."
Tr"ze Marko buzdovana svoga,
Pak udari Arapina crna,
Kako ga je lako udario,
Iskide mu iz ramena glavu!
Nasmeja se Kraljevi'cu Marko:
"Bo"ze mili. na svem' tebi vala,
"Kad br"z' ode sa junaka glava!
"Kan' da nije na njemu ni bila!"
Tr"ze Marko sablju od pojasa,
Pak zaredi Arapove sluge,
Ise"ce mu "cetrdeset slugu,
A "cetiri ne kte pogubiti,
Ve'c i Marko ostavi za pravdu,
Koj' 'ce svakom pravo kazivati,
Kako j' bilo Arapu i Marku,
Sve s avlije poskidao t tave,
Pa je glave saranio lepo,
Da j' ne kljuju orli i gavrani,
Pa avliju pustu nakitio,
Nakiti je Arapskim glavama;
Arapovo blago pokupio;
A "cetiri sluge Arapove,
Koje nije teo pogubiti,
Opravi i po Kosovu Marko,
Opravi i na "cetiri strane,
Te telale po Kosovu sluge:
"Gdi devojka ima za udaju,
"Neka tra"zi sebi gospodara,
"Nek s' udaje, dok je za mladosti;
"A gdi junak ima za "zenidbu,
"Nek se "zeni, neka ljubu tra"zi;
"Od sad vi"se nema svadbarine.
"Marko za sve svadbarinu plati."
Sve povika, malo i veliko:
"Bog da "zivi Kraljevi'ca Marka!
"Koji zemlju od zla izbavio,
"Koji satr zemlji zulum'cara;
"Prosta m' bila i du"sa i telo!"
|
|
|