|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Smrt Marka Kraljevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Smrt Marka Kraljevi'ca
Poranio Kraljevi'cu Marko
U nedjelju prije jarkog sunca
Pokraj mora Urvinom planinom.
Kada Marko bio uz Urvinu,
Po"ce njemu "Sarac posrtati,
Posrtati i suze roniti.
To je Marku vrlo mu"cno bilo,
Pa je Marko "Sarcu govorio:
"Davor', "Saro, davor' dobro moje!
"Evo ima sto i "seset ljeta
"Kako sam se s tobom sastanuo,
"Jo"s mi nigda posrnuo nisi,
"A danas mi po"ce posrtati,
"Posrtati i suze roniti:
"Neka Bog zna, dobro biti ne 'ce,
"Ho'ce jednom biti prema glavi,
"Jali mojoj, jali prema tvojoj."
To je Marko u rije"ci bio,
Kli"ce vila s Urvine planine,
Te doziva Kraljevi'ca Marka:
"Pobratime, Kraljevi'cu Marko!
"\Znade"s, brate, "sto ti konj posr'ce?
""Zali "Sarac tebe gospodara,
"Jer 'cete se brzo rastanuti."
Ali Marko vili progovara:
"B'jela vilo, grlo te boljelo!
"Kako bih se sa "Sarcem rastao,
"Kad sam pro"s'o zemlju i gradove,
"I obi"s'o Istok do Zapada,
"Ta od "Sarca boljeg konja nema,
"Nit' nada mnom boljega junaka?
"Ne mislim se sa "Sarcem rastati
"Dok je moje na ramenu glave."
Al' mu b'jela odgovara vila:
"Pobratime, Kraljevi'cu Marko!
"Tebe nitko "Sarca otet' ne 'ce,
"Nit' ti mo"ze"s umrijeti, Marko,
"Od junaka ni od o"stre sablje,
"Od topuza ni od bojna koplja,
"Ti s' ne boji"s na zemlji junaka;
"Ve'c 'ce"s, bolan, umrijeti, Marko,
"ja od Boga od starog krvnika
"Ako l' mi se vjerovata ne 'ce"s,
"Kada bude"s visu na planinu,
"Pogleda'ce"s s desna na lijevo,
"Opazi'ce"s dvije tanke jele,
"\Svu su goru vrhom nadvisile,
"\Zelenijem listom za"cinile,
"Medju njima bunar voda ima,
"Ondje ho'ce"s "Sarca okrenuti,
"\S konja Sja"si, za jelu ga sve"zi,
"Nadnesi se nad bunar nad vodu,
"Te 'ce"s svoje ogledati lice,
"Pa 'ce"s vidjet, kad 'ce"s umrijeti."
To je Marko poslu"sao vile,
Kad je bio visu na planinu,
Pogledao s desna na lijevo,
Opazio dvije tanke jele,
Svu su goru vrhom nadvisile,
Zelenijem listom za"cinile;
Ondje Marko okrenuo "Sarca,
S njega sjao, za jelu ga svezo,
Nadnese se nad bunar nad vodu,
Nad vodom je lice ogledao;
A kad Marko lice ogledao,
Vidje Marko, kad 'ce umrijeti,
Suze proli, pa je govorio:
"La"ziv sv'jete, moj lijepi cv'jete'
"L\jep ti bje"se, ja za malo hodah!
"Ta za malo, tri stotin' godina!
"\Zeman dodje, da sv'jetom prom'jenim
Pa povadi Kraljevi'cu Marko,
Pa povadi sablju od pojasa,
I on dodje do konja "Sarina,
Sabljom "Sarcu osije"ce glavu,
Da mu "Sarac Turkom ne dopadne,
Da Turcima ne "cini izmeta,
Da ne nosi vode ni djuguma;
A kad Marko posije"ce "Sarca,
"Sarca konja svoga ukopao,
Bolje "Sarca, neg' brata Andriju,
Britku sablju prebi na "cetvero,
Da mu sablja Turkom ne dopadne,
Da se Turci njome ne ponose,
"Sto je njima ostalo od Marka,
Da ri"s'canluk Marka ne prokune
A kad Marko britku prebi sablju,
bojno koplje slomi na sedmero,
Pa ga baci u jelove grane;
Uze Marko perna buzdovana,
Uze njega u desnicu ruku,
Pa ga baci s Urvine planine
A u sinje u debelo more,
Pa topuzu Marko besjedio:
"Kad moj topuz iz mora izi"s'o,
"Onda 'vaki djeti'c postanuo!"
Kada Marko saktisa oru"zje,
Onda tr"ze divit od pojasa,
A iz d"zepa knjige bez jazije,
Knjigu pi"se Kraljevi'cu Marko:
"Kogodj dodje Urvinom planinom
"Medju jele studenu bunaru,
"Te zate"ce ondje deli:Marka,
"Neka znade da je mrtav Marko;
"Kod Marka su tri 'cemera blaga,
"Kakva blaga? Sve "zuta dukata,
"Jedan 'cu mu 'cemer halaliti,
""Sto 'ce moje t'jelo ukopati,
"Drugi 'cemer nek se crkve krase,
"Tre'ci 'cemer kljastu i slijepu,
"Nek slijepi po svijetu hode,
"Nek pjevaju i spominju Marka."
Kada Marko knjigu nakitio,
Knjigu vr"ze na jelovu granu
Otkuda je s puta na pogledu;
Zlatan divit u bunar bacio;
Skide Marko zelenu dolamu,
Prostrije je pod jelom po travi,
Prekrsti se, sjede na dolamu,
Samur:kalpak nad o"ci nama"ce,
Dolje le"ze, gore ne ustade.
Mrtav Marko kraj bunara bio
Od dan' do dan' nedjeljicu dana,
Kogodj prodje drumom "sirokijem,
Te opazi Kraljevi'ca Marka,
Svako misli, da tu spava Marko,
Oko njega daleko oblazi,
Jer se boji, da ga ne probudi.
Dje je sre'ca, tu je i nesre'ca,
Dje nesre'ca, tu i sre'ce ima:
A sva dobra sre'ca iznijela
Igumana Svetogorca Vasa
Od bijele crkve Vilindara
Sa svojijem djakom Isaijom;
Kad iguman opazio Marka,
Na djakona desnom rukom ma"se:
"Lak"se, sinko, da ga ne probudi"s,
"Jer je Marko iza sna zlovoljan,
"Pa nas mo"ze oba pogubiti."
Glede'c' kale kako Marko spava
Vi"se Marka knjigu opazio,
Prema sebe knjigu prou"cio,
Knjiga ka"ze, da je mrtav Marko.
Onda kale konja odsjednuo,
Pa privati za deliju Marka,
Al' se Marko davno prestavio.
Proli suze proiguman Vaso,
Jer je njemu vrlo "zao Marka;
Otpasa mu tri 'cemera blaga,
Otpasuje, sebe pripasuje.
Misli misli proiguman Vaso,
Dje bi mrtva saranio Marka,
Misli misli, sve na jedno smisli:
Mrtva Marka na svog konja vr"ze,
Pa ga snese moru na jaliju,
S mrtvim Markom sjede na galiju,
Odveze ga pravo Svetoj gori,
Izveze ga pod Vilindar crkvu,
Unese ga u Vilindar crkvu,
"Cata Marku, "sto samrtnu treba,
Na zemlji mu t'jelo opojao,
Nasred b'jele crkve Vilindara
Ondje starac ukopao Marka,
Biljege mu nikakve ne vr"ze,
Da se Marku za grob ne raznade,
Da se njemu du"smani ne svete.
|
|
|