|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Bra'ca i sestra.
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Bra'ca i sestra.
Rani majka devet mili sina
I desetu "s'cercu mljezinicu;
Ranila ih dok ih odranila,
Dokle bili sini na "zenidbu,
A djevojka bila na udaju,
Nju mi prose mlogi prosioci
Jedno bane, drugo d"zenerale,
Tre'ce prosi iz sela kom"sija
Majka daje u selo kom"siji,
Bra'ca daju s preko mora banu,
Jo"s su bra'ca sestri besjedila:
"Ja ti podji, na"sa mila sejo,
"Ja ti podji s preko mora banu,
"Mi 'cemo te "cesto pohoditi:
"U godini svakoga mjeseca,
"U mjesecu svake nedjeljice."
To je sestra bra'cu poslu"sala,
Ona podje s preko mora banu.
Al' da vidi"s "cuda velikoga!
Ja Bog pu"s'ca od sebe moriju,
Te pomori devet milih brata,
Sama osta samorana majka.
Tako stade tri godine dana.
Ljuto pi"sti sestrica Jelica:
"Mili Bo"ze, "cuda velikoga!
""Sto sam vrlo bra'ci zgrije"sila,
"Te me bra'ca pohoditi ne 'ce?"
Nju mi kore mloge jetrvice:
"Ku"cko jedna, na"sa jetrvice!
"Ti si vrlo bra'ci omrznula,
"Te te bra'ca pohoditi ne 'ce."
Ljuto pi"sti sestrica Jelica,
Ljuto pi"sti jutrom i ve"cerom.
Al' se milu Bogu ra"zalilo,
Pa on posla dva svoja andjela:
"Id'te dolje, dva moja andjela,
"Do bijela groba Jovanova,
"Jovanova, brata najmladjega,
"Va"sijem ga duhom zadanite,
"Od groba mu konja na"cinite,
"Od zemljice mijes'te kola"ce,
"Od pokrova re"zite darove;
"\Spremite ga sestri u pohode."
Hitro idu dva Bo"zja andjela
Do bijela groba Jovanova,
Od groba mu konja na"cini"se,
Njinijem ga duhom zadanu"se,
Od zemljice mijese kola"ce,
Od pokrova reza"se darove;
Spremi"se ga sestri u pohode.
Hitro ide neja"cak Jovane;
Kad je bio dvoru na pomolu,
Daleko ga seja ugledala,
Malo bli"ze pred njeg' i"setala,
Od "zalosti vrlo zaplakala,
Ruke "sire, u lice se ljube;
Pa je seja bratu besjedila:
"Jeste l' mi se, brate, zatjecali,
"Kad ste mene mladu udavali,
"Da 'cete me "cesto pohoditi:
"U godini svakoga mjeseca,
"U mjesecu svake nedjeljice?
"Evo danas tri godine dana
"Nijeste me jo"ste pohodili!"
Jo"s je njemu seja besjedila:
""Sto si tako, brate, potavnjeo
"Ba"s kan' da si pod zemljicom bio?"
Besjedi joj neja"cak Jovane:
""Suti, sejo, ako Boga znade"s!
"Mene jeste golema nevolja:
"Dok sam osam brata o"zenio,
"I dvorio osam milih snaha;
"A kako se bra'ca i"zeni"se,
"Devet b'jelih ku'ca na"cinismo;
"\Za to sam ti pocrnjeo, sejo."
I on bio tri bijela dana.
Oprema se sestrica Jelica,
I oprema gospodske darove,
Da daruje bra'cu i sna"sice:
Bra'ci re"ze svilene ko"sulje,
A snahama burme i prstenje.
Al' je Jovo vrlo ustavlja"se:
"Ti ne idi, moja mila sejo,
"Dok jo"s bra'ce u pohode dodje."
Al' Jelica ostanuti ne 'ce;
Ona spremi gospodske darove;
Otale se Jovo podigao
I sa "snjime sestrica Jelica.
A kad blizu dvora dolazi"se,
Kod dvora je prebijela crkva.
Pa besjedi neja"cak Jovane:
"Ti po"cekaj, moja mila sejo,
"Dok ja odem za bijelu crkvu:
"Kad smo srednjeg brata o"zenili,
"Ja sam zlatan prsten izgubio,
"Da potra"zim, moja mila sejo."
Ode u grob neja"cak Jovane,
A ostade sestrica Jelica
"Cekaju'ci neja"cka Jovana.
"Cekala ga, pa ga potra"zila,
Al' kod crkve mlogo novo groblje:
Tu se odmah jadu osjetila,
Dje j' umr'o neja"cak Jovane.
Hitro ide dvoru bijelome;
Kad je blizu dvora dolazila,
Al' u dvoru kuka kukavica;
To ne bila sinja kukavica,
Ve'ce njina ostarila majka.
A Jelica na vrata dolazi,
Ona vi"ce iz grla bijela:
"Jadna majko, otvori mi vrata."
Stara majka iz dvora besjedi:
"Id' odatle, od Boga morijo,
"Devet si mi sina umorila,
"I men' ho'ce"s ostarilu majku?"
A Jelica bila besjedila:
"Jadna majko, otvori mi vrata,
"Ovo nije od Boga morija,
"Ve'c Jelica tvoja mila "s'cerca."
Pa joj majka otvorila vrata,
Zakuka"se, kano kukavice,
Rukama se b'jelim zagrli"se,
Obje mrtve na zemlju pado"se.
|
|
|