|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija
Slu"zio je Ljutica Bogdane,
Slu"zio je vojvodu Dragaju,
Slu"zio ga za devet godina;
Ne slu"zi ga, "sto on blaga nema,
Ve'c za dobra iz potaje "sarca.
Kad nastala godina deseta,
Podi"ze se vojvoda Dragija
Sa gospodom itar lov loviti;
Sva gospoda sokole ponela,
A Dragija malena kraguja.
Kad dodjo"se na jezero mutno,
Po jezeru utve zlatokrile,
Sva gospoda sokole pusti"se,
A Dragija malena kraguja;
Svaki soko utvu uvatio,
Kraguj ptica utve ne uvati.
To Dragiji vrlo mu"cno bilo,
Pak doziva Ljuticu Bogdana:
"O Bogdane, moja verna slugo!
"Tr"ci, sine, dvoru bijelome,
"Donesi mi sivoga sokola,
"Djda bi nam utvu uvatio,
"Eda bi nam obraz osvetlao
"Na jezeru medju gospodari."
A besedi Ljutica Bogdane:
"O Dragija, dragi gospodaru!
"Ne 'ce dati razumna gospodja
"Bez tvojega kaka obele"zja."
On mu dade i dva obele"zja:
Od pojasa svilenu maramu,
S desne ruke burmu pozla'cenu:
"Evo, sine, i dva obele"zja,
"Dones' br"ze sivoga sokola."
Uze Bogdan oba obele"zja,
Ode br"ze dvoru Dragijinu,
Pak doziva ljubu Dragijinu:
"O gospodjo, Dragijina ljubo!
"Pozdravlje ti od tvog gospodara,
"Gospodara i moga i tvoga,
"Da mu po"slje"s iz potaje "sarca,
"I da po"slje"s sivoga sokola."
A besedi ljuba Dragijina:
"O Bogdane, na"sa verna slugo!
"Ja 'cu dati sivoga sokola,
"Ali ne smem iz potaje "sarca."
On izvadi oba obele"zja:
"Evo burma za viteza "sarca,
"A marama za siva sokola."
Nema kuda ljuba Dragijina,
Otvorila devetora vrata
I desetu bravu Dubrovni"cku,
Iz potaje konja izvodila,
Osedla ga i nakiti lepo,
Pa ga dade Ljutici Bogdanu,
Dade njemu konja i sokola;
Kad se Bogdan na "sarcu vidio,
Onda re"ce Ljutica Bogdane:
"Ostaj s Bogom, ljubo Dragijina!
"Ja ne dvorim tebe i Dragiju
"Evo ima devet godinica
"I nastala godina deseta,
"Ne dvorim vas, "sto ja blaga nemam,
"Ve'c za ovog iz potaje "sarca."
Oti"ste se preko polja ravna,
Kano zvezda preko vedra neba;
A zapi"sta ljuba Dragijina,
Pa potr"ca u gospodske dvore,
Te doziva devera Manojla:
"Jao mene, devere Manojlo!
"Odbe"ze nas Ljutica Bogdane,
"I odvede iz potaje "sarca,
"I odnese sivoga sokola."
Onda sko"ci dijete Manojlo,
Pa usede na konja "Savrana,
Oti"ste se za njim preko polja.
Brzo "Savran dostignuo "sarca;
Kad to vide Ljutica Bogdane,
Osvrte se s desna na lijevo,
Te pogubi dijete Manojla,
Pa osvoji i konja "Savrana,
Te sastavi "sarca i "Savrana.
Glas dopade Dragiji vojvodi:
"\Zlo si seo, vojvoda Dragija!
"\Zlo si seo i vino popio
"Na jezeru medju gospodari!
"Odbe"ze te Ljutica Bogdane,
"Odvede ti "sarca i "Savrana,
"Manojla ti brata pogubio."
Onda sko"ci vojvoda Dragija,
Ode vri"sko dvoru gospodskome,
Pa usede "saru bedeviju,
Od koje je i "Savran i "sarac;
Dobroj "sari dobru volju daje,
Ci"ci "sara, kako zmija ljuta,
Na nozdrve modar plamen li"ze,
Me'ce pene preko gospodara,
No s tri koplja u visine ska"ce,
No s "cetiri dobre[50] u napredak;
Brzo "sara dosti"ze Bogdana,
Dosti"ze ga, pa ga i presti"ze;
A kada se natrag povratila,
Ona ciknu, kako zmija ljuta,
Pak dovati Ljuticu Bogdana,
Dovati ga zubi za o"zdrelje,
Ud'ri "snjime o zemljicu "carnu,
Te se Bogdan s du"som rastanuo.
Nad njim stao vojvoda Dragija,
Nad njim: stao, te suze proliva:
"O Bogdane, moja slugo verna!
"I Bogdane, moje "cedo drago!
"Kad je tebe "sarac omilio,
"\Za "sto mi ga zaiskao nisi?
"Ja bi ti ga poklonio, sine,
"I tvoju bi trudbu naplatio;
"Ne bi tako ludo poginuo,
"Ni ja moga braca izgubio."
Pa Bogdana onde saranio,
Braca svoga dvoru odnesao,
Te i njega saranio lepo,
Obojici izdao za du"su,
Kako carski valja i trebuje,
Kako j' zakon u veri ri"s'canskoj.
50) /Dobre/ valja da je ovd\je mjesto /dobro/
|
|
|