|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Ljutica Bogdan i vojvoda Dragija
Opet to, ali druk"cije.
Car "cestiti divan u"cinio,
Sve vezire na divan poziva,
Sve mu pa"se na divan dodjo"se,
Al' ne dodje pa"sa Seidime.
Car pa"sama dade pa"saluke,
I agama dade agaluke.
A kad care divan razmetnuo,
Al' eto ti pa"se Seidima,
Onda mu je care besjedio:
"\Slugo moja, pa"so Seidime!
"Kamo se ti prije na divana?
"Ja pa"sama dado pa"saluke,
"I agama dado agaluke,
""Sto 'ce"s sada, pa"saluka nema?"
Veli njemu pa"sa Seidime:
"O "cestiti care gospodine!
"Nisam mog'o na divan ti do'ci,
"Jer sam i"s'o dolje u Doljane,
"Te gledao "cuda negledana,
"U nekoga Komnen-kaurina,
"Kakva ja"se vranca od megdana,
"Onakoga u svijetu nema:
"Na "celu mu jarko sunce sija,
"A na grlu sjajna mjese"cina,
"Na sapima zvijezda danica;
"Kad ga igra, zledati se ne da."
Onda care stade besjediti:
"A da "cuje"s, pa"so Seidime!
"Dobavi mi vranca Komnenova,
"Ja ukradi, ja za blago kupi,
"Metnu'cu te do sebe vezirom,
"I da'cu ti tri bijela grada,
"Nek su tvoji, dokle ti je traga;
"Ako l' mi ga dobaviti ne 'ce"s,
"Neka znade"s, osje'c' 'cu ti glavu."
Kad to "cuo pa"sa Seidime,
Sve mislio, na jedno smislio,
Pa on ode mladu berberinu,
Te je svoju obrijao bradu,
Pa se gradi od Pazara Rade,
Pravo ide Komnenovu dvoru,
I Komnenu Bo"zju pomo'c vi"ce;
Malo ga je Komnen poznavao,
Pa je njemu bio govorio:
"\Zdravo da si, pa"so Seidime!
""Sto si, more, obrijao bradu,
"Kad ti nije za nevolju bilo?"
Mudro ga je pa"sa prevario:
"O Komnene, "sto si poludio,
"Ja nijesam pa"sa Seidime,
"Ve'c sam glavom od Pazara Rade;
"Ja sam "cuo i ljudi mi ka"zu,
"Da ti ima"s dosta sokolova,
"Da mi dade"s dva sokola siva,
"\Slu"zi'cu te, koliko reknemo!"
Onda veli Komnen vojevoda:
"Oj Boga mi, Rade od Pazara!
"Ja bi rek'o, da si Seidime,
"Da nijesi obrijao brade,
"Jer je takog struka i uzrasta,
"I takoga oda i pogleda;
"A ja imam dosta sokolova,
"Da'cu tebi dva sokola siva,
"\Slu"zi'ce"s me tri godine dana."
I na to je pa"sa pristanuo.
Slu"zio ga do dvije godine,
Ne mog'o mu ni viditi vranca,
A kamo li njega da odvede;
Kad nastala tre'ca godinica,
Podje Komnen u lov u planinu
I povede pa"su Seidima,
Da on lovi utve zlatokrile,
Ne ponijo stari sokolova,
Ve'c ponijo ti'ce sokoli'ce,
Koji lovu nau"ceni nisu.
A kad Komnen u planinu dodje
Ka onome zelenu jezeru,
Djeno plove utve zlatokrile,
On mi pusti ta'ce sokoli'ce,
Da vataju utve zlatokrile;
Poleti"se utve pod oblake,
A sokoli utve i ne glede,
Nego lete od jele do jele;
Onda veli Komnene vojvoda:
"\Slugo moja, Rade od Pazara!
"Idi br"ze dvoru bijelome,
"Donesi mi stare sokolove,
"Da povatam ti'ce sokoli'ce."
Al' besjedi pa"sa Seidime:
"Oj Boga mi, Komnen:gospodaru!
"Tvoja gospa vjerovati ne 'ce,
"Ne 'ce meni dati sokolova,
"Ve'c daj meni kakva obilje"zja."
Prevari se Komnene vojvoda,
Te mu dade zlatan prsten s ruke,
Leti pa"sa Komnenovu dvoru.
Pita njega ljuba Komnenova:
"\Slugo na"sa, od Pazara Rade!
"Kamo tebi Komnen gospodaru?"
Onda joj je pa"sa besjedio:
"Oj Boga mi, Komnenova gospo!
"Ti ne pitaj za Komnena tvoga!
"\Silna ga je opkolila vojska,
"Vidi"s, da sam konja umorio,
"Do tebe je mene opravio,
"I evo ti posl'o obilje"zje,
"Da mu po"slje"s vranca od megdana,
"Ne bi l' svoju izbavio glavu."
Prevari se ljuba Komnenova,
Prevari se ujede je guja,
I otvori devetera vrata,
I deseta, pa izvede vranca:
A kad pa"sa posjednuo vranca,
Ne dade mu djavo mirovati,
Ve'c ovako stade besjediti:
"Jesi l' "cula, Komnenova ljubo!
"Ovako mi pozdravi Komnena:
"Da mu j' Tur"cin od\jahao vranca;
"Ja nijesam Rade od Pazara,
"Ve'c sam glavom pa"sa Seidime."
To izre"ce, pa s konjem ute"ce.
Osta jadna gospa kukaju'ci,
Kukaju'ci, kano kukavica,
Prevr'cu'ci, kako lastavica;
Pak izidje na visoku kulu,
Te pripali bojnicu lubardu.
A kad pu"ce bojnica lubarda,
"Cini ti se, zemlja se potrese.
To za"cuo Komnen u planini,
I uma se jadu osjetio,
Pak se manu ti'ca sokoli'ca,
Leti br"ze dvoru bijelome,
Nadje jadnu gospu kukaju'ci:
""Sto je, ljubo, da od Boga nadje"s?
"Jesu l' "ziva dva blizanca sina?"
Onda njemu ljuba govorila:
"O Komnene, "ziv' te Bog ubio!
"Jesu "zivi, ne bili ti "zivi!
"Jesam li te svagda sjetovala,
"Da svakije ne naima"s sluga?
"A ti najmi pa"su Seidima,
"Prevari nas, odvede nam vranca;
""Sto 'ce"s sade, jadna tvoja majka?"
Onda joj je Komnen govorio:
"Mu"c ne boj se, draga moja ljubo!
"Jel' ostala siva bedevija,
""Sto je na"seg o"zdrjebila vranca?" -
"Ostala je, ujeli je vuci!
"Ali vranca stignuti ne mo"ze"s,
"Daleko je du"sman odmakao."
Uzja Komnen sivu bedeviju,
Ode pravo tragom za Tur"cinom.
"Sto je vranac u tri puta skak'o,
To kobila u jedan put vata.
Nasred ga je gore sustigao;
Kad kobila ugledala vranca,
Ona vrisnu, gora se potrese,
Kad je vranac osjetio majku,
Stade vranad, maknuti se ne 'ce.
Bije njega pa"sa Seidime,
Bije njega o"strom bakarlijom:
"Ajde, vran"ce, "ziv' te Bog ubio!
"Vidi"s, da sam izgubio glavu."
Vranac stoji, maknuti se ne 'ce.
Povikuje Komnene vojvoda:
"\Stan'der, pa"so, da ti najam platim,
"Nije pravo, tako da otide"s."
Dosti"ze ga, ods'je"ce mu glavu,
I povrati vranca od megdana,
Ode dvoru i zdravo i mirno.
|
|
|