|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Bolani Doj"cin
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Bolani Doj"cin (I)
Razbolje se vojvoda Doj"cine
U Solunu gradu bijelome,
Bolovao za devet godina;
Pa Soluna ne zna za Doj"cina,
Oni misle, da je preminuo.
To se "cudo na daleko "culo,
"Cak daleko u zemlju Arapsku,
Za"cuo je Uso Arapine,
Jednak "cuo, jednak sedla vranca,
Pravo ode ka Solunu gradu,
Te on pade pod Soluna grada,
Pod Soluna u polje "siroko,
Usred polja "sator razapeo,
Od Soluna i"ste zato"cnika,
Da izidje njemu na mejdana,
Da juna"cki mejdan podijele.
U Solunu ne ima junaka,
Da izidje njemu na mejdana:
Doj"cin bio, pa se razboljeo;
Bio Duka, pa ga boli ruka;
Jest Ilija luda ad"zamija,
Ono boja nije ni vidjelo,
A kamo li s kime u"cinilo,
Ta ako bi ono i izi"slo,
Al' mu ne da ostarila majka:
"Ne, Ilija, luda ad"zamijo!
"Tebe ho'ce Arap prevariti,
"Te 'ce mi te luda pogubiti,
"Ostaviti samoranu majku."
Kad to vidje crni Arapine,
Dje junaka u Solunu nema,
Da izidje njemu na mejdana,
Na Solun je porez udario:
Sve na dvora po jalova ovna,
Po furunu ljeba bijeloga,
I po tovar vina crvenoga,
I po kondir "ze"zene rakije,
I po dvadest "zutijeh dukata,
I po jednu lijepu djevojku,
Ja djevojku, ja nevjestu mladu,
Kojano je skoro dovedena,
Dovedena, jo"ste ne ljubljena.
Sav je Solun porez izredio,
Redak dodje dvoru Doj"cinovu;
Ali Doj"cin nikoga ne ima,
Do imade ljubu vijernicu
I Jelicu svoju milu seju;
One jadne porez sastavljale,
Al' ga niko da odnese nema,
Jer ga Arap privatiti ne 'ce
Bez Jelice lijepe djevojke.
One su se jadne uzmu"cile;
Sjede Jela bratu vi"se glave,
Roni suze niz bijelo lice,
Te je bratu lice pokapala;
Tad' se jadan Doj"cin razabrao,
Pa besjedi bolani Doj"cine:
"Dvori moji, ognjem sagoreli!
"A kade mi br"ze prokapaste?
"Da mi nije umrijeti s mirom."
Progovara Jelica djevojka:
"O moj brate, bolestan Doj"cine!
"Nisu tvoji dvori prokapali,
"No su suze Jelice sestrice."
Tad' govori bolestan Doj"cine:
""Sto je sele, ako Boga znade"s!
"Al' je vama ljeba nestanulo?
"Ali ljeba, al' crvena vina?
"Ali zlata, al' bijela platna,
"Nema"s "cime na djerdjefu vesti,
"Nema"s "cime, al' nema"s po "cemu?"
Progovara Jelica djevojka:
"O moj brate, bolani Doj"cine!
"Dosta imam ljeba bijeloga,
"A jo"s vi"se vina crvenoga;
"Dosta zlata i bijela platna,
"Imam "cime na djerdjefu vesti,
"Imam "cime, i imam po "cemu;
"Al' da vidi"s i druge nevolje:
"Jest do"sao Uso Arapine
"Pod Soluna u polje "siroko,
"Od Soluna i"ste zato"cnika,
"Da izidje njemu na mejdana;
"U Solunu ne ima junaka,
"Da izidje njemu na mejdana;
"A kad vidje crni Arapine,
"On udari porez na Soluna:
"\Sve na dvora po debela ovna,
"Po furunu ljeba bijeloga,
"I po tovar crvenike vina,
"I po kondir "ze"zene rakije,
"I po dvadest "zutijeh dukata,
"I po jednu lijepu djevojku,
"Ja djevojku, ja nevjestu mladu;
"\Sav je Solun porez izredio,
"Redak dodje na tvoje dvorove:
"Ti ne ima"s brata nikakvoga,
"Da sastavlja porez Arapinu,
"No smo jadne same sastavljale,
"I mi jesmo porez sastavile,
"Al' ga niko odnijeti nema,
"Jer ga Arap privatiti ne 'ce
"Bez Jelice ba"s tvoje sestrice;
"A "cu li me, bolestan Doj"cine,
"Ja ne mogu ljubit' Arapina,
""Cu li brate, za "zivota tvoga."
Tade re"ce bolani Doj"cine:
"Hej Solune, ognjem sagoreo!
"Dje u tebe ne ima junaka,
"Da izidje Arapu na mejdan,
"No mi ne bi umrijeti s mirom.'
Pa doziva ljubu Andjeliju:
"Andjelija, moja vjerna ljubo!
"Jel' mi jo"ste u "zivotu doro?"
Progovara ljuba Andjelija:
"Gospodaru, bolestan Doj"cine!
"Jeste tebe doro u "zivotu,
"I dobro sam ugojila dora."
Tad' besjedi bolani Doj"cine:
"Andjelija, moja vjerna ljubo!
"Idi uzmi dora debeloga,
"Te ga vodi mome pobratimu,
"Pobratimu Petru nalbantinu,
"Da mi kuje veresijom dora,
"Ho'cu isti Arapu na mejdan,
"Ho'cu isti, ako do'ci ne 'cu."
Jednak njega ljuba poslu"sala,
Ona uze dora debeloga,
Odvede ga Petru nalbantinu,
Kad je vidje Pero nalbantine,
Jo"s je njojzi bio govorio:
"\Snaho moja, tanka Andjelija!
"\Zar je mene pobro preminuo,
"Te ti vodi"s dora na prodaju?"
Ja govori dilber-Andjelija:
"Moj djevere, nalbantine Pero!
"Nije tebe pobro preminuo,
"No se tebe pobro pozdravio.
"Da mu kuje"s veresijom dora,
"Da on ide Arapu na mejdan;
"Kad se vrati, da ti potkov plati "
Progovara nalbantine Pero:
"Andjelija, moja snaho mila!
"Ja ne kujem konje veresijom;
"Da mi dade"s tvoje oke "carne,
"Da ih ljubim, dok se pobro vrati
"I dok mene potkovicu plati."
|
|
|