|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Bolani Doj"cin
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Bolani Doj"cin (II)
Andjelija ljuta i prokleta,
Ona planu, kako vatra "ziva,
Pa odvede nekovana dora,
Te dovede bolesnu Doj"cinu.
Veli njojzi bolani Doj"cine:
"Andjelija, moja vjerna ljubo!
"Jel' mi pobro dora potkovao?"
Pisnu Andja, kako ljuta guja:
"Gospodaru, bolani Doj"cine!
"Bog ubio tvoga pobratima!
"On ne kuje konja veresijom,
"No on i"ste moje o"ci crne,
"Da ih ljubi, dok mu potkov plati"s;
"Ja ne mogu nalbante ljubiti,
"Ta, Doj"cine, za "zivota tvoga."
Kad to "cuo bolestan Doj"cine,
On govori vijernici ljubi:
"Andjelija, moja vjerna ljubo!
"Osedlaj mi dora debeloga,
"Iznesi mi koplje ubojito."
Pa dozivlje sestricu Jelicu:
"O Jelica, moja mila sejo!
"Donesi mi jednu krpu platna,
"Utegni me, sele, od bedara,
"Od bedara do vitih rebara,
"Da se moje kosti ne razminu,
"Ne razminu kosti mimo kosti."
Hitro su ga obje poslu"sale:
Ljuba sedla debela dorata,
I iznosi koplje ubojito;
A seja je donosila platno,
Utego"se bolana Doj"cina
Od bedard do vitih rebara,
Pripasa"se sablju Alamanku,
Privedo"se dora od mejdana,
Turi"se ga doru na ramena,
Doda"se mu koplje ubojito,
Poznade ga doro od mejdana,
Pa mu ode silan poigravat.
Okrenu ga Doj"cin niz "car"siju,
Koliko mu silan podigrava,
Iz kaldrme iska"ce kamenje.
Al' govore Solunski trgovci:
"Vala Bogu! vala jedinome!
"Od kako je Doj"cin preminuo,
"Nije bolji junak proi"sao
"Kroz Soluna grada bijeloga,
"Ni boljega konja projahao."
Ode Doj"cin u polje "siroko
Ka "satoru crna Arapina.
Kad ga vidje crni Arapine,
Od straha je na noge sko"cio,
Pa govori crni Arapine:
"Oj Doj"cine, da te Bog ubije!
"Jo"ste li si, more, u "zivotu?
"Hodi, jolda"s, da pijemo vino,
"A prodji se kavge i djavola,
"D"zaba tebe porez od Soluna."
Al' govori bolani Doj"cine:
"Izidj' kurvo, crni Arapine!
"Izadji mi na mejdan juna"cki,
"Da juna"cki mejdan dijelimo,
"A lasno je piti rujno vino
"I ljubiti Solunske djevojke "
Veli njemu crni Arapine:
"Bogom brate, vojvoda Doj"cine!
"Ti se prodji kavge i djavola,
"No od\ja"si da pijemo vino,
"D"zaba tebe porez od Soluna,
"I d"zaba ti Solunske djevojke;
"Kunem ti se Bogom istinijem,
"Da ti ovdje nikad do'ci ne 'cu."
Kad to vidje bolestan Doj"cine,
Dje mu Arap izi'ci ne smije,
On nagoni debela dorina,
Na njegova bijela "satora,
Na koplju mu "sator preturio.
Kad da vidi"s "cuda pod "satorom!
Pod "satorom triest djevojaka,
Medju njima crni Arapine.
Ja kad vidje crni Arapine,
Dje ga s' Doj"cin okaniti ne 'ce,
On se vati vrancu na ramena,
A u ruku koplje ubojito;
Izidjo"se u polje "siroko,
Naljuti"se konje od mejdana.
Progovara bolesan Doj"cine:
"Udri kurvo, crni Arapine,
"Udri prije da ti "zao nije."
Baci koplje crni Arapine,
Da udari bolesna Doj"cina,
Al' se doro boju nau"cio,
Kle"ce doro do zelene trave,
Visoko ga hoplje preturilo,
Te udara u zemljicu crnu,
Pola koplja u zemlju nagnao,
A pola se odlomilo bilo,
Kad to vidje crni Arapine,
Ple'ci dade bije"zati stade,
Pravo bje"zi k bijelu Solunu,
A za njime bolani Doj"cine.
Taman Arap na vrata Solunska,
A sti"ze ga bolani Doj"cine,
Pa pote"ze koplje ubojito,
Prikova ga Solunu za vrata,
Pa povadi sablju Alamanku,
Te Arapu odsije"ce glavu,
Pa na sablji glavu dohitio,
Aradove o"ci izvadio,
O"ci zavi u tanka jagluka,
Baci glavu u zelenu travu.
Pa on ode tamo uz "car"siju,
Kad je bio pobratimu svome,
Pobratimu Petru nalbantinu,
On dozivlje svoga pobratima:
"Izidj', pobro da ti potkov platim,
""Sto si mene konja potkovao,
"Potkovao veresijom dora."
Progovara Pero nalbantine:
"Pobratime, bolani Doj"cine!
"Nijesam ti dora potkovao:
"Ja se, brate, malo na"salio,
"Andjelija ljuta i prokleta,
"Ona planu, kako vatra "ziva,
"Pa odvede nekovana dora."
Njemu veli bolesan Doj"cine:
"Izidj' amo, da ti potkov platim."
On izidje pred svoga du'cana,
Manu sabljom bolani Doj"cine,
Nalbantinu odsije"ce glavu,
Pa na sablji glavu dohitio,
Izvadio o"ci nalbantinu,
O"ci zavi u jagluka tanka,
Glavu baci na mermer-"car"siju,
Pravo ode dvoru bijelome,
Pred dvorom je dora odsjednuo,
Pa on sjede na meku lo"znicu,
Pa izvadi o"ci Arapove,
Te ih baci svojoj miloj seji:
"Eto, sele, o"ci Arapove,
"Neka znade"s, da ih ljubit' ne 'ce"s,
"\Sele moja, za "zivota moga."
Pa izvadi o"ci nalbantove,
Te ih daje ljubi Andjeliji:
"Naj ti, Andjo, o"ci nalbantove,
"Neka znade"s, da ih ljubit' ne 'ce"s,
"Ljubo moja, za "zivota moga."
To izusti, a du"su ispusti.
|
|
|