|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Djurdja Smederevca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Djurdja Smederevca (II)
Sasta"se se Srpske vojevode
I hiljadu ki'cenih svatova.
Lijepo ih do"cekao Djuro,
Pa je njima tiho besjedio:
"Bra'co moja, hiljada svatova!
"Ja ne idem sada Dubrovniku,
"Ve'ce "saljem pobratima Marka;
"Lijepo mi poslu"sajte Marka
"I mog kuma Starinu Novaka."
Odatle se svati podigo"se,
Dubrovniku putova"se mirno.
Kad su do"sli Dubrovniku gradu,
Ondaj re"ce Kraljevi'cu Marko:
"Bra'co moja, hiljada svatova!
"\Sada 'cemo na kapije do'ci,
"Valja pro'ci, moja bra'co draga!
"\Sedamdeset i sedam kapija,
"Dok se dodje pod bijelu kulu,
"Pod kulom su sovre postavljene,
"Na sovrama vino i rakija
"I ostale svake djakonije;
"Oko sovri sluge i slu"skinje,
"Da primaju konje i oru"zje:
"Konje dajte, oru"zja ne dajte,
"Pod oru"zjem za sovre sjedajte,
"Prek' oru"zja mrko vino pijte;
"Kada dodje Dubrova"cki kralju,
"Vi "sutite, ja 'cu govoriti."
U rije"ci pod kulu pado"se.
Sluge njima konje privati"se,
A slu"skinje svijetlo oru"zje;
Konje da"se, oru"zje ne daju,
Pod oru"zjem za sovre sjedaju,
Prek' oru"zja mrko piju vino.
Al' eto ti Dubrova"ckog kralja,
Pa je njima tiho govorio:
"O moj kume, Starina Nova"ce!
"I do sad su svati dolazili,
"Pod oru"zjem nisu pili vina."
Novak 'cuti, ni"sta ne govori,
Progovori Kraljevi'cu Marko:
"Prijatelju, Dubrova"cki kralju!
"Ovaki je adet u Srbalja:
"Prek' oru"zja piju mrko vino,
"Pod oru"zjem i sanak borave."
Kralj se vrati i ode na kulu.
Tu su no'ccu tavnu preno'cili,
Kad u jutru jutro osvanulo,
Al' povika s bedena Latin"ce:
""Cuje"s kume, Debeli'c-Nova"ce!
"Eto gore na bijeloj kuli,
"Ondje ima dvoje Latin"cadi,
"\Zovu tebe na mejdan juna"cki,
"Valja njima na mejdan izi'ci,
"Pa odvesti Jerinu djevojku."
Kad to za"cu Starina Nova"ce,
On pogleda na Gruicu svoga,
A Gruica ne "s'ce ni na koga,
Ve'ce sko"ci na noge lagune,
Pa on ode uz bijelu kulu,
Kad izidje na kulu tananu,
Srete njega dvoje Latin"cadi
S dvije o"stre sablje u rukama,
Na Gruicu juri"s u"cini"se,
Pade Grujo po zemljici crnoj,
Manu rukom i ma"cem zelenim,
Od dvojice na"cini "cetari,
Pa on podje niz bijelu kulu,
Javi mu se Jerina djevojka:
"\Stani malo, dijete Grujice"
Pa mu baci jabuku od zlata:
"Naj to tebe, dijete Gruica:
"Ako tebe do nevolje bude,
"Neka znade"s, dje Jerina sjedi."
Sidje Grujo Starini Novaku
I donese glave od Latina.
Istom Grujo sjede za trpezu,
A povika s bedena Latin"ce:
""Cuje"s kume, Starina Nova"ce!
"Eto dolje pod bijelom kulom,
"Tu imaju tri konja viteza,
"U sedlima do tri bojna koplja,
"Vrhovi im nebu okrenuti,
"Da presko"ci"s tri konja viteza,
"Pa da vodi"s Jerinu djevojku.''
Kad to za"cu Starina Nova"ce,
On pogleda Kraljevi'ca Marka,
Marko gleda od Sibinja Janka,
Janko gleda Relju Bo"snjanina,
Relja sko"ci na noge lagune,
Pa on ode pod bijelu kulu,
I presko"ci tri konja viteza
I na njima do tri koplja bojna,
Pa pote"ze sablju okovanu,
Oko konja dvanaest katana,
Sve dvanaest Relja pogubio,
Pa uzima tri konja viteza,
Odvede ih Starini Novaku.
Istom Relja sjede za trpezu,
Ali vi"ce s bedena Latin"ce:
"Hajde kume, Starina Nova"ce'
"Te strijeljaj na kuli jabuku."
Gleda Novak vojvodu Milo"sa,
Milo"s sko"ci na noge lagune,
Uze str'jelu za zlatnu tetivu,
Ustrijeli na kuli jabuku,
Pa donese Starini Novaku.
Ra"zljuti se Kraljevi'cu Marko,
Pa govori Starini Novaku:
"Da ja znadem, dje sjedi Jerina,
"Ja ih ne bih vi"se ni molio."
Veli njemu dijete Gruica:
"Hajde za mnom, Kraljevi'cu Marko.
"Vidjeo sam, dje sjedi Jerina."
Izidjo"se na kulu tananu,
I nadjo"se Jerinu djevojku,
Svedo"se je niz tananu kulu,
Al' povika s bedena Latin"ce:
""Cuje"s kume, Starina Nova"ce!
"Pred vama je sada zatvoreno
"\Sedamdeset i sedam kapija."
Progovori Kraljevi'cu Marko.
"Daj mi, Grujo, "Sarca od mejdana,
"Na njemu su klju"ci od kapija."
Grujo njemu dovede "Sarina;
Kad se Marko dovati "Sarina,
Pa pote"ze te"sku topuzinu,
Koliko se Marko ra"zljutio,
Kako^vrata koja udara"se,
Na "cetiri pole odlije'cu,
Dok on dodje na gradsku kapiju,
Tvrda bje"se, da je Bog ubije!
Kad udara te"skom topuzinom,
Sva se ljulja iz temelja kula,
I prosu se iz kule kamenje;
Al' povika Dubrova"cki kralju
(Na kuli se onoj dogodio):
"Nemoj vi"se udarati, Marko."
Pa dole'ce i donese klju"ce,
I otvori od kapije vrata.
Stade Marko kapiji na vrata,
Broji svojih hiljadu svatova,
Svatovi mu na broj izidjo"se.
Onda re"ce Kraljevi'cu Marko:
"Hodi amo, prijatelju kralju,
"Hodi kralju, da se darujemo,
"Darujemo, i da s' oprostimo,
""Sto je koji u"cinio kvara."
Dodje njemu Dubrova"cki kralju,
On mi"slja"se i o"cekiva"se,
Da 'ce njega darivati Marko;
Manu Marko topuzinom te"skom,
Mrtav kralje pade na kapiju,
A otide hiljada svatova,
Prav' odo"se Smederevu gradu,
Kad su do"sli gradu Smederevu,
Lijepo ih Djuro do"cekao,
I dr"za ih petnaest danaka;
Ode Djuro s Jerinom na kulu,
A ostali svaki dvoru svome.
|
|
|