|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Djurdjeva Jerina
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Djurdjeva Jerina
Po"setala Djurdjeva Jerina
Ispod grada b'jela Smedereva
Pokraj vode tihoga Dunava,
A za njome Grgurevi'c Makso,
Za Maksimom majka Maksimova
Besjedila Djurdjeva Jerina:
"Moj unu"ce, neja"cak Maksime!
"Bi li mene ne"sto sjetovao?
"Ja imadem "s'cercu mljezinicu,
"Troji su je prosci zaprosili:
"Jedno prosi Vilip Mad"zarine,
"Od Mad"zarske od zemlje bogate;
"Drugo prosi od Moskova kralju;
"Tre'ce prosi car Otmanovi'cu
"Od Stambola grada Carigrada;
"\Sjetuj mene dijete, Maksime,
"Kom 'cu proscu moju 'cerku dati?"
Besjedi joj dijete Maksime:
"Ja 'cu tebe, bako, sjetovati:
"Ako ho'ce"s mene poslu"sati,
"Podaj 'cerku Vilipu Mad"zaru,
"Te 'ce ona biti u bogatu;
"Ako ne da"s 'cerku za Mad"zara,
"A ti podaj od Moskovske kralju,
"Kad budemo s kraljem prijatelji,
"Moskovi su od boja junaci,
"Mogu nama pomo'c' vojevati;
"Ako li je dade"s za Tur"cina,
"Tur"cin ho'ce zemlju od miraza,
"Ho'ce zemlju, ho'ce i gradove."
Kad to za"cu Djurdjeva Jerina,
Maksima je rukom udarila,
Udari ga rukom po obrazu,
Kako ga je lako udarila,
Udarila po bijelu licu,
"Cetiri mu pomjerila zuba,
Maksim pade u travu zelenu,
Svega g' crna krvca obalila,
Krvcu pljuje, a tiho besjedi:
"Bog t' ubio, moja stara bako!
"Kud je dala, u z'o "cas je dala!
"\S njome dala zemlju i gradove!"
Kako re"ce, onako se ste"ce:
Dade 'cerku za Otmanovi'ca,
I s njom dade zemlju i gradove.
|
|
|