|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Milan-beg i Dragutin-beg
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Milan-beg i Dragutin-beg
Dva se brata vrlo milovala:
Beg Milane i beg Dragutine.
Koliko se bra'ca milovala,
Pod njima se dobri konji ljube.
Beg Milan-beg bratu govorio:
"A moj brate, be"ze Dragutine!
"Hodi, brate, da se i"zenimo."
Beg Dragutin bratu govorio:
"Lasno bi se, brate, i"zenili;
"Al' kad tudje seje sastavimo,
"Tudje 'ce nas seje zavaditi,
"Ba"ska 'ce nam dvore pograditi,
"Izmedju njih trnje posaditi,
"I kroz trnje vodu navratiti,
"Neka trnje u visinu raste,
"Da se nikad sastat' ne moremo."
Beg Milan-beg brate ne slu"sa"se,
Ve'c isprosi lijepu djevojku
I iskupi ki'cene svatove,
Te dovede lijepu djevojku,
Na"cinio "senluk i veselje.
Kad je bilo no'ci po jaciji,
Mladijence u djerdek svedo"se;
Kada be"ze u odaju udje,
A djevojka stoji pod duvakom,
On za sobom zatvorio vrata,
Di"ze curi puli duvak s lica,
Sinu lice, kano "zarko sunce,
Beg zagrli lijepu djevojku,
Hotija"se, da je i poljubi;
Al' mu veli lijepa djevojka:
"Gospodaru, bego Milan-bego!
"Ne dam tebi lica obljubiti,
"Dok ne vidim tvoga brata glave,
"Dje se mrtva po avliji valja."
Ondar joj je bego govorio:
"Ne budali, lijepa djevojko!
"Volim brata od o"cinjeg vida;
"Ko bi mog'o bratu kidisati?"
Veli njemu lijepa djevojka:
"Ako ti je "zao kidisati,
"Ti 'ce"s sjutra rano uraniti,
"Pa ti hajde u lov u planinu,
"I povedi brata Dragutina,
"Ponesite sive sokolove,
"Povedite hrte i zagare,
"Pa kre'cite tice jarebice,
"Napu"s'cajte sive sokolove,
"Nek fataju tice jarebice;
"A kre'cite srne i ko"sute,
"Napu"s'cajte hrte i zagare,
"Neka taru srne i ko"sute;
"Pa najpo"slje, bego Milan-bego,
"Ti zametni hajku u planini,
"Pa ti kreni zvijera arslana,
"\Svoga brata metni na busiju,
"Otkuda 'ce arslan udariti,
"Pa 'ce njega arslan pogubiti."
To je bego odmah kail bio,
On joj re"ce, da 'ce u"ciniti;
Tada mu je lice dopu"stila.
Kad u jutru zora zab'jelila,
Poranio be"ze Milan-be"ze,
Ide bratu u drugu odaju,
Da on budi brata Dragutina;
Al' mu bratac prije uranio,
Na demir se pend"zer naslonio,
Pa premi"slja misli svakojake.
Njemu Milan Bo"zju pomo'c daje,
Dragutin mu ljev"se prifatio;
Milan mu je onda govorio:
"A moj brate, be"ze Dragutine!
"Jesam, brate, lova po"zelio,
"Da idemo u lov u planinu."
Dragutin je bratu govorio:
"Moj rodjeni brate, Milan-be"ze!
"Ja sam no'cas zao san usnio:
"Dje nam munja od zapada sinu,
"A grom pu"ce iz vedroga neba,
"Pa u na"se udario dvore,
"Ja umrijeh, ti prebolje, brate."
Milan-beg je bratu govorio:
"A moj brate, be"ze Dragutine!
"\San je klapa, a Bog je istina;
"Nikad sanku vjerovati nije;
"Da idemo u lov u planinu."
Dragutin je brata poslu"sao:
"Hajde, brate, zovi na"se sluge,
"Da povedu hrte i zagare,
"Da ponesu sive sokolove,
"Dok ja idem snahi u odaju."
Pa od zemlje na noge sko"cio,
Te on ide snahi u odaju.
Kad unidje snahi u odaju,
Ali snaha kod pend"zera sjedi,
Njoj Dragutin dobro jutro vi"ce,
Spram njeg' snaha na noge sko"cila,
Dragutinu Boga prifatila,
Bijelu mu poljubila ruku
Podma"ce mu zla'cenu stolicu,
"Se'cerli mu kavu iznijela
I pred kavu "ze"zenu rakiju.
Njojzi veli be"ze Dragutine:
"\Snaho moja, Milan-begovice!
"Jesi l' mi se ju"cer umorila
"A ja"su'ci konja velikoga?
"Jesi li mi no'cas po"cinula
"U "cardaku na meku du"seku
"Mom Milanu na desnici ruci?"
Na to njemu snaha odgovara:
"A djevere, moj zla'cen prstene!
"Jesam ti se ju"ce umorila,
"Ali sam ti no'cas po"cinula
"U "cardaku na meku du"seku
"Tvom Milanu na desnici ruci."
Al' da vidi"s bega Dragutina!
On se ma"si rukom u d"zepove,
Pa izvadi devet prstenova
Sve od "cista saliveni zlata
I u njima dragi kamenovi,
I uza njih stotinu dukata,
Te dariva svoju snahu dragu.
Snaha mu je poljubila ruku,
Izvadila od zlata maramu,
Ts dariva bega Dragutina.
I odo"se u lov u planinu;
Oni di"zu tice jarebice,
Napu"s'caju sive sokolove,
Te fataju tice jarebice;
Oni kre'cu srne i ko"sute,
Napu"s'caju hrte i zagare,
Te fataju srne i ko"sute.
Pa najpo"slje hajku zametnu"se,
A Milan-beg pometa busije,
Dragutina metnu na busiju,
Otkuda 'ce arslan udariti.
Zavika"se po gori hajka"ci,
I krenu"se zvijera arslana,
Na bega je arslan udario;
Kad sagleda zvijere arslane,
Kad sagleda bega Dragutina,
Na bega je juri"s u"cinio.
Beg se brani drvljem i kamenjem,
I najpotlje zla'cenom maramom,
"Sto je njega snaha darivala;
Ufati ga zvijere arslane,
Al' zavika be"ze Dragutine:
"Dje si, brate, be"ze Milan-be"ze?
"Pogubi me zvijere arslane!"
Kad to "cuo be"ze Milan-be"ze,
Tada mu je "zao brata bilo,
Pa pote"ce bratu po avazu;
Kad dopade bratu u busiju,
Al' na bratu ruse glave nejma.
"Zao bilo begu Milan-begu,
Br"ze ja"se konja velikoga,
Pa on ode dvoru bijelome;
Pa on ode na gornje "cardake,
Pa uzima svoju vjernu ljubu,
Te je baca s gornjega "cardaka
On je baca na mermer-avliju,
Mrtva tu"zna na avliju pade.
On nakupi bisage dukata,
Pa posjede konja velikoga,
On ostavi dvore i timare,
Pa otide glavom po svijetu.
|
|
|