|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Todora od Stala'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Todora od Stala'ca (I)
Sede Todor za ve"ceru s majkom
U Stala'cu gradu bijelome
U svojemu dvoru gospodskome,
Ve"ceraju, piju vino ladno;
Stade mati suze prosipati,
Svome sinu po"ce besediti:
"O Todore, moje "cedo drago!
"Ve'c sam, sine, vrlo ostarila,
"Ostarila i onemo'cala,
"Ne mogu ti poslovati, sine,
"Ni po belu dvoru posrtati,
"Niti tvoje goste privatati.
"Ve'c prosipaj riznicu i blago,
"Te ti prosi gospodju devojku,
"Tebe ljubu, a mene odmenu.
"Neka radi po gospodsku dvoru."
Todor mu"ci, ni"sta ne besedi,
Pove"cera i napi se vina,
Pa ustade na noge juna"cke,
Pa se "casnu krstu prekrstio,
Pomenuo oca Nikolaja
I nedelju i vaskrsenije
I veliko "casno vandjelije,
Pa u"ze"ze rzan jasnu sve'cu,
Te od"seta konjma u ahare,
I izvede djogu babajina,
Triput ga je zobi nazobio.
I triput ga napojio vina,
Osedla ga sedlom Carigradskim,
A zauzda uzdom seratlijnskom;
Pa na sebe ruo izmenjuje,
Sve ubavo ruo kraji"snji"cko,
A na glavu kapu i skuviju,
Za skuviju pozla'ceno perje,
Jeste u dnu srebrom zaliveno,
A po sredi prepleteno zlatom,
A po vr(?)u ki'ceno biserom;
Pa pripasa sablju babajinu,
A usede konja babajina,
Oti"ste se niz vodu Moravu,
Prvi su ga petli zapevali
Kod ubava mesta Po"zarevca,
A jarko ga ogrejalo sunce
Kod malena sela Dubrovice
Na Dunavu lepoj vodi ladnoj,
Al' na vodi tridest devojaka,
Te devojke belo platno bele,
I med njima sestra Nikolina,
Mila seja Martoloz-Nikole;
Jerina je jeste isprosila
Za Toma"sa braca rodjenoga,
Prsten dala i jabuku zlatnu,
Poar"cila dvan'est tovar' blaga;
Na devojki gospodsko odelo:
Na njojzi su kaftani od zlata,
A na glavi tri venca biserna,
Tri biserna, "cetvrti od zlata,
Oko grla tri drobna djerdana,
Dva od zlata, tre'ci od bisera;
Pa devojka za djerdjevom veze,
Zlatom veze sve po "cistoj svili
Njima Todor vi"snja Boga nazva:
"Bo"zja v' pomo'c, beljare devojke!
"O devojke, tako sre'cu stekle!
"Tako vam se ubelilo platno!
"Du"so moja, na dar ga delile!
"Ka"zite mi druma Smederevska?"
Sve devojke zemlji pogleda"se,
Ne pogleda sestra Nikolina,
Ve'c pobaci i djerdjev i zlato,
Pa i"seta na drum pred junaka:
"Eto, junak[52] , druma Smederevska "
A besedi Todor Pomoravac:
"Du"so moja! gospodjo devojko!
"Dodajde mi malo vode ladne,
"Da s' napijem trudan i umoran
"Iz daleke zemlje putuju'ci."
Uze kondir gospodja devojka,
Pa zagrte kaftanima skute,
Pa zagazi u vodu Moravu.
Te zavati vode u kondiru,
Te junaku na konju dodaje.
Junak vode ni gleda"ci ne 'ce,
Mimo kondir dovati devojku,
Podi"ze je za se na djogata,
Pa je triput opasa pojasom,
A "cetvrti od sablje kajasom;
"Snjom se manu preko polja ravna,
Kako zvezda preko vedra neba;
Sunce sede, sti"ze dvoru svome,
Te gospodu svate sakupio,
I miloga okumio kuma;
U pono'ci nagna sve"stenika,
Te se junak ven"ca sa devojkom.
Kad u jutru beli dan svanuo,
Glas dopade Jerini gospodji:
"O Jerina, luda "zenska glavo!
"\Zaludi si snau isprosila
"I toliko potro"sila blago
"Kad si ludo roha ostavila
"Od godine opet do godine:
"Odvede je Todor od Stala'ca."
Kad to "cula Jerina gospodja,
Ode br"ze na divana Djurdju:
"\Slavni Djurdju, Srpska kruno zlatna!
"Ti ne dr"zi"s kod sebe vojvode,
"Ve'ce dr"zi"s Turke jani"care,
"Vojvode ti, ka' i jani"cari,
"Te otimlju pod silje devojke
"Ispro"sene i prstenovane:
"\Slu"saj "cuda: Todor Pomoravac
"Odveo mi snau ispro"senu,
"Ispro"senu i prstenovanu!"
Nasmeja se Djuradj na divanu:
"O'ce Bog me moj vitez Todore!
"Al" mu vrlo trebuje devojka."
52) /Junak mjesto juna"ce! /Ovo je za nevolju radi stiha.
|
|
|