|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Todora od Stala'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Todora od Stala'ca (II)
Al' ne mo"ze slavan despot Djurdje
Svojoj gospi atar da pokvari,
Ve'c pogleda po divanu redom:
"O vojvode, moji sokolovi!
"Vitezovi, moja desna krila!
"Jeli majka rodila junaka,
"Il' sestrica braca odr"zala
"I mu"skijem opasala pasom,
"Da otide do Stala'ca grada,
"Da dovede vezana Todora?"
Sve vojvode zemlji pogleda"se,
Dobro znadu Todor-Pomoravca,
Lako ma"se, al' udara te"sko,
Gdi udari, melem ne trebuje;
Al' ne glede "cetiri vojvode,
"Sto su skoro pristupile Djurdju,
Jo"s Todora ni vidili nisu,
A kamo l' mu na boj izodili;
Pristupi"se slavnome despotu,
Celuju ga u skut i u ruku:
"Prosti Djurdju, Srpska kruno zlatna!
"Mi idemo do Stala'ca grada,
"Dove"s'cemo vezana Todora."
Onda Djuradj po"ce besediti:
"Id'te deco, po"sli u dobri "cas!
"Al' "cujete, moja deco draga!
"Ko se godi na Todora fali,
"\Sramotan je svaki se vra'cao:
"Ja se bojim, moja deco draga,
"I vi 'cete sramotni se vratit',
"Mene 'cete vi osramotiti."
Ne slu"saju "cetiri vojvode,
Usedo"se konje vitezove,
I odo"se do Stala'ca grada
Kad dodjo"se Todoru pred dvore,
Al' u dvoru igra i popevka,
A nevesta stoji kod devera;
A vojvode s konja ne sjauju,
Ve'c Todora pred dvore zazivlju.
Upado"se Todorove sluge:
"Na milosti, Todor-gospodaru!
"Pred dvorom ti kraljeve vojvode,
"Oni tebe pred dvore zazivlju."
Usta Todor na noge juna"cke,
U desnicu uze kupu vina,
Kupu vina od dvanaest oka,
A u levu "sestoper pozla'cen,
Pa izidje pred gospodske dvore,
Pa besedi Todor Pomoravac:
"Bra'co moja, dobro ste mi do"sli!
"Od'te u dvor, vino da pijemo,
"Ja se "zenim te "cinim veselje."
Al' vojvode ne gledaju vina,
Ve'c Todora biju buzdovanom,
Namiri"se tridest buzdovana;
Kad junaka dobolelo be"se
I juna"cko ple'ce utrnulo,
Baci Todor i kondir i vino,
Pa i stade biti buzdovanom,
A kako i lako udara"se,
Iz bojni i sedal' izmeta"se,
Sa dobrijem konjma rastavlja"se,
A sa crnom zemljom sastavlja"se,
Pa bijene opet naterao,
Te bijeni konje usedo"se,
I popi"se jednu kupu vina,
Kupu vina od dvanaest oka;
Pa i Todor ispratio lepo.
"Id'te, bra'co, po"sli u dobri "cas!
"Pozdrav'te se Jerini i Djurdju,
"Kako sam vas do"cekao lepo,
"A jo"s lep"se, bra'co, ispratio."
Pa se majki u dvore povrati:
"\Sanda'cija, moja mila majko!
"\Svetuj mene, moja slatka rano!
"Kud 'cu sade, na koju li stranu?
"Ako 'c' i'ci Smederevu slavnu,
"O'ce mene Djuradj obesiti;
"Ako 'c' i'ci caru u Carigrad,
"Nazva'cu se carev novi prebeg."
A devojka slu"sa od devera,
Pak se mlada pusti od devera.
Pak Todora privati za ruku:
"O Todore, dragi gospodaru!
"\Zazor mi je u te pogledati,
"A kamo li s tobom besediti,
"Bit' ne mo"ze, valja besediti:
"Ti ne idi slavnu Smederevu,
"Nit' ti idi mestu Carigradu,
"Odbroj mene dvan'est tovar' blaga,
"I daj mene Srblje vitezove,
"\Sedamdeset bojnokopljanika,
"Kopljanika, izbrani junaka.
"Ja 'cu sama i'ci Smederevu,
"Da Jerini za'vi ara"c vratim;
"A tako mi dobre sre'ce moje!
"Nevere ti u"ciniti ne 'cu."
Onda usta Todor Pomoravac,
Te otvori na riznici vrata,
I odbroj'i dvan'est tovar' blaga,
I dade joj Srblje vitezove,
Da gospodji zafaita nema
Putuju'ci sama Smederevu,
Ode "snjime gradu Smederevu.
Kad je bila gradu na pogledu,
Daleko je Jerina videla
Sa "cardaka sa bijele kule,
"Cim je vid'la, tim je i poznala,
I na nju se grotom nasmejala:
"Blago mene, eto snae moje!
"Nevere mi u"cinila nije.
"Ven"ca'ce je za braca Toma"sa."
Poklanja se ljuba Todorova:
"O Jerina, nesudjena za'vo!
"Ne mogu se po dvaput ven"cati
"\Za "zivota gospodara moga "
To ne slu"sa Jerina gospodja,
Ve'c pod siljem okumila kuma,
I pod siljem nagna sve"stenike,
Te ven"cala braca i sna"sicu.
A kad do"sla ona no'cca tamna,
Te svedo"se dvoje mladenaca
Kad Toma"sa sanak prevario,
Tr"ze no"ze ljuba Todorova,
Te zaklala braca Jerinina
Kad u jutru beo dan osvanu,
Podranila gospodja Jerina,
Te oti"sla u novu al-ba"s"cu,
I nabrala cve'ca svakojaka,
Da probudi braca i sna"sicu;
Kad djerdeku otvorila vrata,
Sva lo"znica u krvi ogrezla,
A bratac joj u krvi le"za"se,
Nevesta mu stoji "celo glave,
U ruku joj no"zevi krvavi.
Kad to vide Jerina gospodja,
Ud'ri licem o zemljicu "carnu,
A zapi"sta, kao zmija ljuta:
"\Za "sto, snao? da od Boga nadje"s!
"\Za "sto si mi braca umorila?
"Da nij' ovo Jerina gospodja!
"Ni ti ne 'ce"s po svetu oditi."
Povika"se Srblji vitezovi,
Sedamdeset bojnokopljanika:
"Ostani se, Jerina gospodjo!
"Od neveste ljube Todorove,
"Od neveste, od na"se gospodje!
"Da nis' ovo Srblji vitezovi'
"Ni ti ne 'ce"s po svetu oditi."
Onda ode Jerina gospodja,
Ode br"ze na divana Djurdju:
"\Slavni Djurdju, Srpska kruno zlatna!
"\Snaa mi je never' u"cinila,
"\Zaklala mi braca u lo"znici."
Tad' joj stade Djuradj besediti:
"O Jerina, luda "zenska glavo!
""Sta s' tra"zila, jo"s si malo na"sla;
"A nisam li tebe besedio:
""Ostani se, Jerina gospodja,
""Od neveste ljube Todorove?""
Ona svoga braca izgubila,
Svoga braca saranila lepo,
Sa snaom se lepo pomirila,
I sav joj je ara"c poklonila,
Te nevesta ode dvoru svome.
|
|
|