|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Oblak Radosav
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Oblak Radosav
Poranio Oblak Radosave
Niz "siroko polje Godominsko,
Kad je bio nasred Godomina,
Sreto"se ga dv'je gospodje mlade:
Jedno ljuba Bijeli'c-vojvode,
A drugo je Zlatokosi'c-Pavla;
Nose mlade dvoje djece ludo
Kad sreto"se Djurdjevu vojvodu.
O skutu mu obisko"se mlade,
Ljube Rada u skut i u ruku,
Pa odo"se smjerno govoriti:
"Bogom kume, Oblak Radosave!
"Bogom kume i svetim Jovanom!
"Krsti nama dvoje djece ludo,
"Pa ti idi Smederevu gradu,
"Tamo su ni na"si gospodari:
"Bijeli'cu i Zlatokosi'cu,
"U tavnici gospodje Jerine,
"Pa ih ho'ce mlade da pogubi;
"No se moli gospodji Jerini,
"Nek ih pusti iz tavnice klete."
Al' govori Oblak Radosave.
""Cujete l' me, dvije moje kume!
"Vi uzmite dvoje djece ludo,
"Pa idite dvoru bijelome,
"A ja odoh Smederevu gradu
"Moliti se Djurdju i Jerini,
"Neka puste va"se gospodare
"Iz tavnice, da je Bog ubije!"
To izre"ce, ode Smederevu,
A kad dodje ka Djurdjevoj kuli,
Ali sjedi Smederevac Djurdje,
Evo sjedi pred bijelom kulom,
I sa "snjime Todor od Stala'ca
I Pojezda od Golupca grada;
Oni piju crveniku vino;
No kad dodje Oblak Radosave,
A on njima Bo"zju pomo'c dade,
Pa srdito ode govoriti:
"Gospodaru, Smederevac-Djurdje!
"Jazuk tebe i gospodstvu tvome,
""Sto s' Jerini, Djurdje, dopustio,
"Te pogubi tolike vojvode
"I polomi krila od krajine!
"No ti s' molim, dragi gospodaru!
"Pokloni mi dvije vojevode:
"Bijeli'ca i Zlatokosi'ca,
"Te ih pusti sa dna iz tavnice."
Al' mu veli Smederevac Djurdje:
"\Slugo moja, Obla"ci'cu Rade!
"Idi, slugo, na gornja vje"sala,
"Oti"slo je trideset katana,
"Odveli su dvije vojevode,
"Ho'ce ti ih danas objesiti;
"No se moli gospodji Jerini,
"Ne 'ce l' ti ih ona pokloniti."
Kad to za"cu Obla"ci'cu Rade,
On okrenu debela djogina,
Ode brzo na gornja vje"sala,
Te priviknu na katane mlade:
"Ne vje"sajte dvije vojevode,
"Mene ih je Djurdje poklonio!"
To katane jedva do"ceka"se,
Pusti"se mu dvije vojevode.
Al' eto ti Jerine proklete,
"Snjome ide dvanaest dvorkinja,
Te joj nose skute i rukave:
Kako kleta na vje"sala dodje,
Ta srdito na katane viknu:
""Sta stojite, te ih ne vje"sate?"
A pripade Oblak Radosave
Moliti se gospodji Jerini:
"O gospodjo, Djurdjeva Jerino!
"Pokloni mi dvije vojevode,
"Ta nemoj ih mlade pogubiti!"
Al' govori gospodja Jerina:
"Nos' te djavo, Obla"ci'cu Rade!
"I tebe 'cu sjutra objesiti
"\Sa unukom Zmaj-despotom Vukom."
Kad to "cuo Obla"ci'cu Rade,
Op potr"ze trostruku kamd"ziju,
Te udari Djurdjevu Jerinu,
Koliko je lako udario,
Sa crnom je zemljom sastavio;
Pa on uze dvije vojevode,
Odvede ih dvoru bijelome,
Ugosti ih u bijelu dvoru,
Pa ih zdravo doma otpustio,
I bje"se ih Rade nau"cio,
Da ne dr"ze vjere u Jerini.
|
|
|