|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Maksima Crnojevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Maksima Crnojevi'ca (I)
Podi"ze se Crnojevi'c Ivo,
Te otide preko mora sinja,
I ponese tri tovara blaga,
Da on prosi lijepu djevojku
Za Maksima za sina svojega
Milu "s'cercu du"zda od Mletaka.
Ivo prosi, du"zde se ponosi;
No se Ivo okaniti ne 'ce,
Snahu prosi tri pune godine,
Snahu prosi, a prosiplje blago.
Ja kad Ivan blago pohar"cio,
Latini mu dado"se djevojku,
Djevoja"cki prsten prifati"se.
Prijatelji svadbu ustova"se:
Svadbu ka"zu u godini prvoj.
Dok otide zdravo do "Zabljana,
I rodi mu vino i p"senica,
I sakupi hiljadu svatova.
Ja kad tako svadbu uredi"se,
Zeman dodje, te ti domu podje,
A prati ga novi prijatelju,
Prijatelju du"zde od Mletaka,
I prate ga dva du"zdeva sina,
I prati ga stotina Latina.
No i"steti Ivan na pohodu:
Ide mudro, progovori ludo:
Re"ce du"zdu novu prijatelju:
"Prijatelju, du"zde od Mletaka!
""Cekaj mene s hiljadu svatova,
"Od hiljade manje biti ne 'ce,
""Cini mi se ho'ce boti vi"se;
"Kad prijedjem more u to polje,
"Ti isturi hiljadu Latina,
"Nek mi sretu u polju svatove:
"Ne'ce biti ljep"sega junaka
"U mojijeh hiljadu svatova
"Ni u tvojih hiljadu Latina
"Od Maksima od mojega sina,
"\Sina moga, mila zeta tvoga"
A to slu"sa du"zde od Mletaka,
Dva sokola, dva du"zdeva sina,
I slu"sa"se stotina Latina.
Milo bilo du"zdu od Mletaka,
Ruke "siri, te g' u lice ljubi:
"Fala, prijo, na besjedi takoj!
"Kad ja stekoh mila zeta svoga,
"Kom ljepote u hiljadi nema,
"Volje'cu ga nego oko jedno,
"Volje'cu ga njeg' jednoga sina;
"Ja 'cu njemu dare pripravljati,
"Pripravljati konje i sokole,
"I kovati "cekrkli "celenke,
"I rezati kolaste azdije,
"Neka nosi, neka se poposi,
"Ako l' tako to ne bude, prijo,
"Ho'ce"s do'ci, al' 'ce"s grdno pro'ci."
Otale mi Iva isprati"se
I na more vodu naturi"se,
Iz djemija njega isturi"se,
Ode Ivan zdravo i veselo.
Ja kad bio pod bijeli "Zabljak,
Vidje Ivan svoje b'jele dvore:
Bijeli se u visinu kula,
Na 'co"seta si'cani "cardaci,
A sjaju mu sr"cali pend"zeri,
Vidje Ivan, pa se u"zelio,
"Zdrala konja fati bakra"clijom,
A pritegnu djemom od "celika,
No mu "zdrale sitno podigrava.
Nitko prvi njega ne ugleda,
Ugleda ga vijerna ljubovca
S bile kule na sr"cali pend"zer;
Kako vidje, pozna gospodara
I pod njime od megdana "zdrala,
Pa potr"ca niz visoku kulu,
Pa potr"ca, a iz grla viknu,
Viknu sluge, nabreknu slu"skinje:
"A vi, sluge, polju pohitajte,
"Te sretite poljem gospodara: -
"Bre, slu"skinje! bri"site avlije; -
"A dje si mi, dijete Maksime!
"Nu pohitaj pred kapiju na"su,
"Eto, sine, mila baba tvoga,
"Baba tvoga, gospodara moga,
"Ja"se konja sjetno i veselo,
""Cini mi se, snahu j' isprosio."
No Ivanu sluge pohitale,
Te u polju sreto"s' gospodara,
A Ivanu ljuba potr"cala,
Cjeliva ga u skut i u ruku,
Otpasa mu svijetlo oru"ze,
Pa oru"ze grli u naru"ce,
U naru"cu nosi na "cardake,
Vjerne sluge konje prifati"se,
Al' eto ti dijete-Maksima,
Srebrn stolak nosi u naru"ce,
U sto sjede Crnojevi'c Ivo,
Da s' odmori, da mu "cizme skinu.
Kako sjede u srebrna stola,
O"ci mu se odmah otima"se,
Te Maksima pogleduje sina.
Ta da vidi"s jada iznenada!
Davno Ivan dvore ostavio
Prosit' snahu tri godine dana,
Iza njega bolest udarila
U "Zabljaka u postojbinu mu,
Mu"cna bolest, one kraste velje,
Na Maksima kraste napanule,
Te mu b'jelo lice nagrdile,
bijelo mu lice na"sarale,
Iza krasta lice pocrnjelo,
Pocrnjelo i odrpavilo.
Kunem ti se, kako tamo ka"zu,
Grdnijega u hiljadi nema
Od Maksima sina Ivanova.
Pade na um Crnojevi'c-Ivu,
Ja kakvu je rije"c ostavio
Kod njegova nova prijatelja:
Da odvede hiljadu junaka,
Da ljep"sega od Maksima nema,
Jutros, brate! nema grdnijega.
|
|
|