|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Maksima Crnojevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Maksima Crnojevi'ca (V)
Kad to "cuo Crnojevi'c Ivo,
Planu Ivo, kako oganj "zivi,
Te on kara sestri'ca Jovana,
Njega kara i ljuto ga kune:
"\Zao sanak, sestri'cu Jovane,
"Bog godio i Bog dogodio,
"Na tebe se taki sanak zbio!
"Kad ga vidje, ra"sta opovidje,
"Opovidje jutros na podranku,
"Kad svatovi misle da polaze? -
"Moj sestri'cu, Jovan-kapetane!
"\San je la"za, a Bog je istina;
"Ru"zno si se glavom naslonio,
"A mu"cno si ne"sto pomislio. -
"\Zna"s, sestri'cu, ne znali te ljudi!
"Dosta mi je i muke i ruge:
"Nasmija se sva gospoda na"sa,
"A "sapatom zbori sirotinja,
"Dje mi sjedi snaha ispro"sena
"I kod baba i kod stare majke,
"A dje sjedi za devet godina?
"\Zna"s, sestri'cu, ne znali te ljudi!
"Da 'cu tamo junak poginuti,
"Ne 'cu moju snahu ostaviti
"Ni veselje jutros rasturiti.
"No kako si mene starje"sina
"I po"sao djever uz djevojku,
"Nu nabrekni na kamenu gradu,
"Nu nabrekni, prizovi tobd"zije,
"Neka tope pune i napune,
"Nek napune trideset topova,
"Pa prizovi starca Nedijeljka,
""Sto mu b'jela pro"sla pojas brada,
"Koji "cuva tone baljemeze,
""Cuva tope Krnja i Zelenka,
"A kojijeh u svoj zemlji nije
"U vla"skijeh sedam kraljevina,
"U Turskoga Otmanovi'c-cara;
"Nu prizovi starca Nedijeljka,
"Neka tope puni pa prepuni,
"Neka prida praha i olova,
"Nek podigne nebu pod oblake,
"Neka puknu stari baljemezi:
"Haber podaj polju u svatove,
"Nek se na"sa bra'ca oslobode,
"Nek odmaknu konje od obale
"Od studene od vode Cetinje,
"E se mogu konji pokidati,
"U Cetinju vodu poskakati,
"Bra'cu na"su ki'cene svatove
"Iz ubaha vatiti groznica:
"Nu objavi i svoj bra'ci ka"zi,
"Dje 'ce pu'ci trideset topova,
"Ho'ce pu'ci Krnjo i Zelenko.
"Pa zaka"zi. moj mili sestri'cu!
"Nek "cau"si u to polje viknu,
"Neka krenu iz polja svatove,
"Evo 'cemo preko mora sinja."
Poslu"sa ga Jovan kapetane,
Te priviknu na gradu tobd"zije,
I priziva stara Nedijeljka,
Napuni"se trideset topova,
Napuni"se Krnja i Zelenka,
Napuni"se, pa ih prepuni"se,
Pridado"se praha i olova,
Digo"se ih nebu pod oblake.
Pa im "zivi oganj pridado"se.
Da se mo"ze"s, brate, pridesiti
U u"sima jeku poslu"sati,
I o"cima seir pogledati,
Ja kad pu"ce trideset topova,
Pa kad pu"ce Krnjo i Zelenko,
Polje tutnji, a planina je"ci,
Cetinja se voda uspljuskuje,
Popado"se konji na koljena,
A junaci mlogi potrbu"ske:
Nije "sala na gradu topovi!
Nije "sala Krnjo i Zelenko!
"Cau"s viknu, kucnu dalbulana,
Krenu"se se iz polja svatovi,
Otido"se i zdravo i mirno.
Kako koji konak u napredak,
Sve gairet bolji me'cu bra'com.
Prehodi"se polja i planine,
Spusti"se se u primorje ravno
U "siroko polje pokraj mora,
Te svatovi polje pritisko"se,
Ugleda"se u more djemije,
Prijatelje u sretao"stinu;
Svatovi se rahat u"cini"se
U "siroku polju pokraj mora:
Ko ima"se konja od megdana,
Okre'ce ga po polju d"zilita,
Ko l'bekrija, naginje "cuturom,
Te on pije ono rujno vino,
Ko ima"se grlo pouzdano,
Popijeva svatske posko"cice;
Medju njima Crnojevi'c Ivo
Ja"se "zdrala konja od megdana,
Oko njega dva sokola siva:
S desne strane dijete Maksime,
"Sto je Maksim krasan djuveglija,
Na njegovu od megdana vrancu;
A s lijeve Milo"s Obrenovi'c
Na doratu konju od megdana.
|
|
|