|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Maksima Crnojevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Maksima Crnojevi'ca (VI)
Ivan gleda djecu oko sebe,
Gleda djecu, pake progovara:
"Bra'co moja, ki'ceni svatovi!
"I vi bra'co, sve vojvode mlade!
"Ja bih stio progovorit' rije"c,
"Kad bi ste me, bra'co, poslu"sali:
"Mi ho'cemo preko mora sinja,
"Preko mora "cetrdest konaka,
"A vodimo mila sina moga,
"\Sina moga hitra djuvegliju,
"Al' su njega kraste nagrdile,
"I sina mi muka oborila,
"Grdnijega u svatove nema;
"A ja, bra'co, jesam govorio
"Na prosidbi, kad snahu isprosih,
""Sto dovedem ki'cenijeh svata,
"I u Mletku "sto bide Latina,
"Da ljep"sega ne 'ce bit' junaka
"OD Maksima od sina mojega;
"Jutros, bra'co, nema grdnijega!
"I ja sam se ljuto razdertio,
"Da kad dodjem novu prijatelju,
"Prijatelj 'ce mene zastidjeti,
"I turiti kavgu u svatove;
"Nego, bra'co, ki'ceni svatovi!
"Desio se danas medju vama
"Glavan junak vojvoda Milo"su,
"Ta Milo"su Obrenbegovi'cu,
"Ljepote mu u svatove nema,
"Ni 'ce biti tamo u Latina;
"Kad biste me, bra'co, poslu"sali,
"Da skinemo perje i "celenku
"\Sa Maksima mila sina moga
"Na Milo"sa Obrenbegovi'ca,
"Da Milo"sa zetom u"cinimo,
"Dok djevojku otud izvedemo."
Kad to "cu"se ki'ceni svatovi,
Nema brata ni ki'cena svata,
Nema brata, tome da kmetuje;
Ne smijahu ki'ceni svatovi,
El je Maksim krvni"cko koljeno,
Mogu njemu "zao na"ciniti,
Mo"ze nekom glavu ukinuti:
Nema kmeta, da kmetuje tome;
Progovori vojvoda Milo"su:
"O Ivane, na"sa poglavice!
""Sto dozivlje"s i bra'cu sazivlje"s,
"No mi pru"zi desnu tvoju ruku,
"I zadaj mi Bo"zu vjeru tvrdu
"\Za Maksima za tvojega sina,
"Da Maksimu "zao ne u"cini"s,
"Na veselju dje ga sad potura"s,
"Od mene ti Bo"za vjera tvrda,
"Preve"s'cu ti snahu preko mora
"I bez kavge i bez muke kakve;
"Tek, Ivane, ne 'ce teve'celi:
""Stogod bide dara zetovskoga,
"Da mi dara nitko ne dijeli."
Kad to za"cu Crnojevi'c Ivo,
Grohotom se, brate, osmjenuo:
"O Milo"su, Srpska poglavice!
""Sta pominje"s dara zetovskoga?
"Tvrdja vjera, brate, od kamena,
"Nitko t' dara dijeliti ne 'ce,
"Prevedi mi snahu preko mora,
"Dovedi je u bijeli "Zabljak,
"I ja 'cu te, brate, darivati:
"Da'cu tebe dvije "cizme blaga,
"I da'cu ti moju kupu zlatnu,
"Koja bere devet litar' vina,
""Sto j' od suva salivena zlata;
"I jo"s 'cu te, brate, darivati:
"Da'cu tebe suru bedeviju,
"Bedeviju, "sto "zdrijebi "zdrale,
""Sto "zdrijebi konje ognjevite;
"Objesi'cu t' sablju o pojasu,
"Koja valja tridest 'cesa blaga."
I tako se bra'ca pogodi"se,
I skido"se perje sa Maksima,
Zlatno perje, "cekrkli "celenku,
Na Milo"sa Obrenbegovi'ca,
Te Maksima jandal o'cu"snu"se,
A Milo"sa zetom u"cini"se.
U to doba moru udari"se,
U sinje se more navezo"se.
Bog im dade i od Boga sre'ca,
Iz mora se zdravo izvezo"se
A pod Mletke grada udari"se,
Te Mleta"cko polje pritisko"se.
Na gradu se otvori kapija,
A navali i mu"sko i "zensko,
No da sretu u polju svatove,
Da u"cine seir od svatova,
I da vide, jel' istina tako,
Da poznaju zeta du"zdevoga,
Jel' istina, kako ljudi ka"zu,
Da m' ljepote u daleko nema,
U svatove ni pak u Latine.
Lasno zeta poznavati bje"se
Po njegovu perju i "celenci,
Po njegovu stasu i obrazu.
Kad vidje"se, da j' istina tako,
Dopado"se dva du"zdeva sina,
Te sreto"se mila zeta svoga,
Grle zeta i otud i otud,
Pa ga vode na tanke "cardake,
A na tocak svate rasturi"se
Po trojicu i po "cetvoricu,
Kako 'ce im biti ponajbolje.
"Cudan adet bje"se u Latina,
Svadbovati rodu djevoja"ckom
I odmorit' konje i junake;
Posidje"se tri-"cetiri dana,
Kad "cetvrto osvanulo jutro,
Te puko"se na gradu topovi,
"Cau"s viknu, kucnu dalbulana,
Nek su hazur ki'ceni svatovi,
Zeman dodje, da ti doma podju.
Svatovi se na broj iskupi"se
U "sarenu kamenu avliju,
Zatvorena vrata na kapiju,
Zatvorena i pak zaklopljena,
Na kapiji "cetiri d"zelata,
Dva Arapa i dva Latinina,
Krvave im ruke do ramena
I ostrice sablje do bal"caka,
Svatovi se malo prepado"se.
|
|
|