|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Maksima Crnojevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Maksima Crnojevi'ca (VII)
No da vidi"s jo"s pove'ce bide.
Nema njima dva najbolja druga,
Nema druga vojvode Milo"sa,
"Sto su njega zetom u"cinili,
I nema im Latinke djevojke,
A djevojke, oko "sta su do"sli!
Al' svatovi malo pri"ceka"se,
Stade zveka kamena sokaka,
Stade zveka, stade otud jeka,
Al' eto ti vojvode Milo"sa
Na njegovu od megdana doru,
Ustavlja ga djemom od "celika,
A dovata malo bakra"clijom,
A doro mu sitno podigrava,
Te veselo u dru"zinu dodje,
Na jutru im nazva dobro jutro,
Sva Dru"zina jednu rije"c ka"zu:
"Dobre dodje, dijete Maksime!"
Za Milo"sem odmah pristado"se
Dvije "sure, zeta pristigo"se,
Donije"se gospodskoga dara,
Da daruju zeta kod svatova:
Jedan "sura jedan pe"ske"s daje:
Dovede mu bez biljege vranca,
I na vrancu Latinku djevojku,
No se pusnik k zemlji uvija"se,
Od "cistoga i srebra i zlata,
U zlato su konja opkovali,
Zlatni rati biju po kopiti,
A na prsi divna silembeta;
I na ruci sivoga sokola,
Te Maksima zeta doziva"se:
"Na poklon ti konjic i djevojka
"I na konju i srebro i zlato,
"I na poklon siva tica soko,
"Kad si tako vidjen medju bra'com."
A Milo"s se s konja poklanja"se,
Te lijepo dara privata"se.
Drugi "sura sablju donesao
Salivenu od suvoga zlata,
Sablja valja mlogo bila blaga,
Opasa je zetu o pojasu.
"Nosi zete, te mi se ponosi"
Al' eto ti punca i punice,
Ja kakva li dara donije"se!
Punac nosi kalpak i "celenku,
U "celenci alem kamen drati,
Koji sjaje kako jarko sunce,
Pogledati ne da u junaka,
Te Maksima zeta doziva"se:
"Na poklon ti kalpak i "celepka."
Milo"s dara davno privata"se.
A da vidi"s zlosretne punice!
Ona nosi od zlata ko"sulju,
Koja nije kroz prste predena,
Ni u sitno brdo uvodjena,
Ni na razboj ona udarana,
No ko"sulja na prste pletena,
U kolijer upletena guja,
A pod grlom izvedena glava,
Ba"s se "cini, kao da je "ziva
Ljuta guja (guja 'ce ga ud'rit'),
Na glavi joj alem kamen dragi,
Kade ide momak sa djevojkom
U lo"znicu, da ne nosi sv'je'ce,
Nek svijetli alem kamen dragi,
Te Maksima zeta doziva"se:
"Na poklon ti od zlata ko"sulja."
No se "cude ki'ceni svatovi,
No se "cude daru Latinskome.
No da vidi"s dara iznenada:
Al' eto ti starca Jezdimira,
Mila brata du"zda od Mletaka,
Bijela mu pro"sla pojas brada,
Na zlatnu se "staku naslonio,
Roni suze niz gosposko lice,
Roni suze, i nevolja mu je:
Sedam "zena mijenio bio,
A od srca ne im'o poroda,
Pa uzeo k sebe sinovicu,
Sinovicu, njemu osobnicu,
Me"ste k'ceri i me"ste sinova,
Pak se starcu sade ra"zalilo,
El je sprema preko mora sinja;
Neko "cudo bje"se satu"cio
I turio pod pazuho svoje,
A kad dodje k bra'ci svatovima,
Po imenu zeta doziva"se,
"Koje danas u svijetu nije
"U na"sega ni jednoga kralja,
"Ni 'ce biti u cara Turskoga;
"Nosi, zete, te mi se ponosi."
Maksim gleda jade isprijeka,
Doziva"se, pa ga ogrta"se,
Ogrnu ga kolastom azdijom,
Savrh glave do zelene trave
Pokri zeta i konja dorata;
Ja kakva je, jada dopanula!
U juna"cke o"ci udarila,
I pri"caju i kazuju ljudi,
Dok iznutra ud'rio postavu,
Oti"slo je tridest 'cesa blaga,
A s lica joj ni hesapa nema:
"Na poklon ta, ti moj mili zete!
"Na poklon ti kolasta azdija,
Isprijeka, ali poprijeko.
Ja kad tako zeta dariva"se,
Na kapij' se otvori"se vrata,
Pa stado"se sluge i slu"skinje
Na kapiju svate darivati:
O konjima vezene jagluke,
Junacima tanke bo"s"caluke;
Dariva"se, polju isprati"se,
Na djemije vodi naturi"se,
Iz djemija zdravo isturi"se;
Otido"se zdravo i veselo.
Ja kad bi"se polju pod "Zabljaka,
Djeno su se bra'ca sastanula,
Djeno 'ce se s jadom rastanuti;
No da vidi"s jadu zapo"cetka:
Pohitao dijete Maksime
Na njegovu bez biljege vrancu
I skupio desetinu druga,
Ho'ce k svojoj na mu"stulak majci;
A kad vidje vojvoda Milo"su,
Te dorata konja podigrava,
A dogna ga blizu do djevera,
Do djevera Jovan:kapetana,
Djevojke se rukom dofatio;
Al' da vidi"s proklete djevojke!
|
|
|