|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Maksima Crnojevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Maksima Crnojevi'ca (IX)
Al" ne slu"sa zlosretna djevojka,
Viknu jednom, pa ga ne doviknu,
Drugom viknu, doke ga doviknu;
Maksim vrana konja povrnuo,
Oslu"skuje, "sta 'ce besjediti,
A djevojka grdno progovori:
"O Maksime, nemala te majka!
"Majka nema do tebe jednoga,
"A po danas ni tebe ne bilo!
"Od koplja ti gradili nosila!
"A od "stita grobu poklopnice!
"\Crn ti obraz na Bo"zem divanu!
"Kako ti je danas na megdanu
"\Sa va"sijem vojvodom Milo"sem;
"\Za "sto blago dadoste drugome?
"A nije mi ni tog "zao blaga,
"Neka nosi, voda g' odnijela!
"No mi "zao od zlata ko"sulje,
"Kojuno sam plela tri godine
"A sa moje do tri drugarice,
"Dok su moje o"ci iskapale
"\Sve pletu'ci od zlata ko"sulju,
"Mislila sam, da ljubim junaka
"U ko"sulji od samoga zlata,
"A vi danas dadoste drugome;
"No me "cu li, djuveglija Makso!
"Br"ze vra'caj sa jabane blago,
"Ako l' blago povratiti ne 'ce"s,
"Kunem ti se Bogom istinijem!
"Naprijed ti ni kro"citi ne 'cu,
"No 'cu dobra konja okrenuti,
"Dogna'cu ga moru do obale,
"Pa 'cu vatit' listak "semi"sljikov,
"A moje 'cu lice nagrditi,
"Dok pokaplje krvca od obraza,
"Po listu 'cu pisati jaziju[64],
"Doda'cu je sivome sokolu,
"Neka nosi staru babu mome,
"Neka kupi svu Latinsku silu,
"Nek ti hara bijela "Zabljaka,
"Nek ti vra'ca "zalost za sramotu."
Kad to za"cu dijete Maksime,
To Maksimu vrlo za jad bilo,
Vrana konja natrag pripovrnu,
Opasa ga trostrukom kand"zijom,
Pu"ce ko"za konju po sapima,
A pokapa krvca po kopiti,
No mu ljuto pusnik posko"cio,
Po tri koplja u nebo sko"cio,
Po "cetiri zemlje presko"cio.
Ne Desi: se dobroga junaka,
Da uvata grdna zlosretnika,
No mu sokak poljem u"cini"se,
A niko se jadu ne dosjeti,
Pora"sta je konja povratio.
A kad vidje vojvoda Milo"se,
Grohotom se junak nasmijao:
"Fala Bogu! fala istinome!
"Kud se ono Maksim zatr"cao?"
A ne vidi jade iznenada.
Kad dopade dijete Maksime,
Na Milo"sa bojno koplje pu"sti[65]
Bojnijem ga kopljem udario
Pod "celenku medju o"ci crne,
Na zatiljak o"ci isko"ci"se,
Mrtav pade pod konja dorata,
Milo"s pade, a Maksim dopade,
Koliko mu krvce "zedan bje"se,
Manu sabljom, ods'je"ce mu glavu,
Pak je vrancu baci u zobnicu,
A djevojku ote u djevera,
Pak pobje"ze na mu"stuluk majci.
Mili Bo"ze, na svem tebe fala!
Da se kome onda pridesiti
I o"cima jade pregledati,
Kade pade krasna poglavica,
A zgleda se mloga porodica,
U junake krvca uzavrela,
Pa se sta"se darivati darom[66] ,
A njinijem darom nemilijem:
Iz pu"saka crnijeh kru"saka,
Doke duge pu"ske isturi"se,
Dok to polje magla pritisnula
Od hitroga praha i olova,
Tad' s' u tami ma"ci povadi"se,
Te se njine majke ojadi"se,
A sestrice u crno zavi"se,
A ljubovce osta"s' udovice,
A ogreznu krvca do koljena,
L po krvi jedan gazi junak,
Junak bje"se Crnojevi'c Ivo,
Crno njemu srce do vijeka!
Krvcu gazi, a Bogu se moli.
"Daj mi, Bo"ze, vjetar od planine,
"Da ra"zdene ovu maglu kletu,
"Da pogledam i gore i dolje,
"Ko pogibe, ko l' ostade danas."
Bog mu dade, vjetar udario,
Te razagna i razvedri polje,
Ivan gleda i gore i dolje,
Al' ne znade ni"sta, kud, je gore:
Polomljeni konji i junaci.
No po polju kr"ce ranjenici.
Ja kad vidje Crnojevi'c Ivo,
On prevr'ce te le"seve mrtve
I krvave ogleduje glave,
Sve tra"za"se Dijete Maksima,
Al' ga Ivan na'ci ne moga"se,
No on nadje sestri'ca Jovana,
"Sto je djever bio kod djevojke,
"Sto ujaku sanak kazivao
U "Zabljaku jutru na pohodu;
Zaludu ga Ivan nahodio,
U krvi ga poznat' ne moga"se,
Mimo njega junak prolaza"se;
A vidje ga Jovan-kapetane,
Te ujaku Ivu progovara:
"Moj uja"ce, Crnojevi'c-Ivo!
""Cim si mi se tako ponesao:
"Ili snahom, ili svatovima,
"Il' gospodskim darom prijateljskim,
"Ts ne pita"s nesretna sestri'ca,
"Jesu li mu rane dosadile?"
Vidje Ivan, pa suze prosiplje,
Iz krvi ga malo ispravio:
"Moj sestri'cu, Jovan-kapetane!
"Jesu l' tvoje rane za vidanje,
"Da te nosim u nesre'can "Zabljak,
"Da ti tra"zim od mora e'cime?"
64) U Jugozapadnijem krajevima naroda na"sega ima zaista nekakva
trava, koja se zove /"semi"sljika,/ samo ne znam za sad, da li joj je
takovi list, da se po njemu mo"ze pisati.
65) Jedni pjevaju, da Maksim nije Milo"sa iznenada ubio, nego da
ga je na mejdan izazvao, evo ovako:
A kad za"cu neja"cak Maksime.
Dobru vrancu pote"ze dizgene,
Udari ga tumbak-bakarlijom,
Okre'ce ga po polju "siroku,
Od koplja je d"zilit na"cinio,
Pa Milo"sa na d"zilit pozivlje;
Milo"su se od ina ne mo"ze,
No izidje Maksu na megdana
'Cera"se se po polju "siroku,
'Cera"se se tamo i onamo
Kade 'cera Obrenbegovi'cu,
Kade 'cera nejaka Maksima,
Nidje njega ni gledat' ne mo"ze:
A kad 'cera neja"cak Maksime,
Kade 'cera Obrenbegovi'ca,
Sve presti"ze konja i junaka.
Baci koplje neja"cak Maksime,
Te udari vojvodu Milo"sa,
Koliko ga lako udario,
Od dobra ga konja odvojio,
Za crnu ga zemlju prikovao -
66) Ovd\je gdekoji i ovako pjevaju:
Stade piska po polju junaka,
Stade vriska bijesnih atova,
Stade prasak djumi"sli pi"stolja,
Stade zveka ostrijeh ma"ceva,
Stade lelek ranjenih junaka:
Jedni vi"cu: "Jao moja majko!"
Drugi vi"cu: "Ne boj mi se, brajko!
"Tu danaske ne poma"ze majka,
"Nego sablja i desnica ruka."
|
|
|