|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Maksima Crnojevi'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Maksima Crnojevi'ca (X)
A Jovan mu onda progovori:
"Prodji me se, moj uja"ce Ivo!
"Kamo o"ci? njima ne gledao!
"Ovake se rane ne vidaju:
"Lijeva je noga salomljena,
"\Salomljena na dvoje, na troje,
"A desna je ruka osje"cena,
"Osje"cena ruka po ramenu,
"A po srcu sablje dovatile,
"Ispale su crne d"zigerice."
Ja kad vidje Crnojevi'c Ivo,
Br"ze pita sestri'ca svojega:
"Moj sestri'cu! dok si u rije"ci,
"Kako djever bje"se kod djevojke,
"A dopade dijete Maksime,
"Eda vidje, dje pogibe Maksim?
"I znade li, "sta bi od djevojke?"
"Prodji me se, moj uja"ce Ivo!
"Nije tebe Maksim poginuo,
"No kad dodje na konju pomamnu,
"Te izgubi vojvodu Milo"sa,
"Pak djevojku ote u djevera,
"On pobje"ze ka nesre'cnoj majci[67] .
To izusti, laku pusti du"su.
Pobaci ga Crnojevi'c Ivan,
A pohiti u bijeli "Zabljak;
Ja kad dodje pred gradsku kapiju,
A pred gradom koplje pobijeno,
A za koplje vranac konjic svezan,
Sitna mu je zonca ustaknuta,
Pred njim sjedi dijete Maksime,
Na koljenu sitnu knjigu pi"se
Svome tastu du"zdu od Mletaka,
A dvori ga zlosretna djevojka;
Na mezile knjigu opravio:
"O moj taste, du"zde od Mletaka!
"Kupi vojsku, svu Latinsku zemlju,
"Te mi haraj bijela "Zabljaka,
"I ti vodi milu tvoju "s'ceru
"Ni ljubljenu, ni omilovanu:
"Mene prodje moja gospo"stina,
"I dr"zava moja kraljevina:
"Ho'cu bje"zat' preko zemlje duge,
"Ho'cu bje"zat' caru u Stambola,
"Kako dodjem, ho'cu s' potur"citi."
Zlo se za"cu po svoj zemlji njinoj,
Kad za"cu"se ti Obrenovi'ci,
Za"cu netko Obrenovi'c Jovan,
Mio bratac vojvode Milo"sa,
Ne"sto misli, pa na jedno smisli,
Br"ze konja svoga dovatio,
Sedla konja, "sto ga ljep"se mo"ze,
Opasuje, "sto ga tvrdje mo"ze,
Pak se konju fati na ramena,
Halali se i oprosti junak,
Ka"ze rodu, ka"ze bra'ci svojoj:
"Ho'cu, bra'co, i ja u Stambola,
"Odoh, bra'co, bra'cu da sa"cuvam
"Ko doraste u toj zemlji na"soj:
"Tamo ode krvni"cko koljeno,
"On 'ce dvorit' cara u Stambolu,
"Izdvori'ce kaku vojsku silnu,
"Te 'ce zemlju na"su pogaziti.
"Bra'co moja i pak porodice!
"Dok "cujete mene u "zivotu,
"U "zivotu, u Stambolu bilu,
"Nemojte se, djeco, prepanuti,
"On ne smije vojsku podignuti:
"On 'ce na vas, a ja 'cu na njega"
Tako re"ce, pa u Stambol ode;
Kade bio blizu do Stambola,
U putu se oba pristigo"se,
Te pred cara idu uporedo,
A car znade, ko su i kako su,
Pa ih care jedva do"cekao,
Do"cekao, oba potur"cio,
I Turska im imena nadjeo:
Jovanu su ime nadjenuli:
Mamut:be"ze Obrenbegovi'cu;
A Maksimu ime nadjedo"se:
Skender:be"ze Ivanbegovi'cu.
Dvore cara za devet godina,
Izdvori"se devet zijameta,
Svijeh devet da"se za pa"saluk,
Car im dade bijele tugove
I vezirstvo na te zemlje dvije
Bez promjene vazda do vijeka:
Mamut-begu Obrenbegovi'cu
Dade zemlju ravna Dukadjina[68] ,
Djeno rodi izdobila vina,
Dosta vina, vi"se urmetina,
Dosta ima bijele v"senice,
Krasnu zemlju, "sto je ljep"se nema;
A on dade sinu Ivanovu
Grdnu zemlju Skadar na Bojani[69] ,
A u kome nikad ni"sta nema,
No se legu "zabe i bivoli,
I ima"se soli sutorine.
Kako tade, tako i danaske
Nijesu se nigda umirili,
Niti mogu krvcu da umire,
No i danas tu prosiplju krvcu.
67) Jedni opet pjevaju, da Maksim nije tako odmah pobjegao u
"Zabljak, nego da se i on tukao ond\je, dok je god boj trajao, i
mlogo rana dopanuo, pa onda, onako ranjen, uvatio konja pod
d\jevojkom i odveo u "Zabljak:
Tek ostala na konju djevojka,
I ostao djuveglija Makso,
Proigrava dobra konja svoga,
Krvava mu sablja do bal"caka
I desnica ruka do ramena,
Dobru konju noge do koljena;
Na njemu je rana sedamnaest;
A kad vidje, dje nikoga nema,
Teke sama na konju djevojka,
On dogoni konja do djevojke,
Pod djevojkom konja uvatio,
Pa okrenu ravnome "Zabljaku.
Kade dodje kod kule bijele,
Pod kulom se kolo uvatilo,
I u kolu sestra Maksimova,
Vije kolom kako vijor gorom,
A kad vidje djuvegliju Maksa,
Tad" djevojka kolo raskinula,
Pa obadv'je ra"sirila ruke,
Objesi se Maksu oko grla,
Pa je njemu rije"c govorila.
"Brate, Makso, pile sokolovo!
""Cudno li si svate prevario,
"Te ti vodi"s lijepu djevojku!"
Pa mu ruke u njedarca baca,
Iz njedara jabuk' izvadila,
Al' jabuko svo u krv oblito.
Sestra bratu rije"c govorila:
"Brate Makso, za Boga jednoga!
""Sto ti krvav' jabuk' u njedrima?"
No govori djuveglija Makso;
"Ne pitaj me, mila moja sele!
"No potr"ci na bijelu kulu,
"Te mi steri mekanu postelju,
"\S koje ti se vi"se dignut' ne 'cu."
Tako se po ovome pjeva i pripovijeda, da se Maksim u "Zabljaku
lije"cio godinu dana, a u tom Milo"sev brat prvi oti"sao u Carigrad,
i Turcima ga jednako tu"zio; za to on, po"sto se pridigne od rana,
pi"se tastu, te mu po"salje dvije "sure, i odvedu d\jevojku natrag: "Ni
ljubljenu, ni omilovanu," pa i on otide u Carigrad, da se odgovara i
brani: i onamo se poslije obojica potur"ce.
68) Mamutbegovi'ci i sad zapovijedaju u Pe'ci.
69) Po /pjesmama/ se govori, da su dana"snje Bu"satlije od
Ivanbegovi'ca; ali oni sami dokazuju, da su od Mrnjav"cevi'ca, koji su
Skadar i zidali.
|
|
|