|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Zmaj-Despota Vuka
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Zmaj-Despota Vuka (II)
Drugu Vu"ce knjigu napisao,
Te je posla "seru Dmitrovici
Na koljeno starcu Kuzun-Janju:
"\Star"ce Janjo, od Srijema kne"ze!
"Opravi mi sina Milovana,
"Da mi bude svatki starje"sina,
"Nek povede tri stotine svata,
"Nek se znadu svati starje"sinski."
Tre'cu Vu"ce knjigu napisao,
Te je posla ka Sibinju gradu
Na svog kuma Sibinjanin-Janka:
"O moj kome, od Sibinja Janko!
"Kako tebe sitna knjiga dodje,
"Br"ze kupi trista Ugri"ci'ca,
"Hajde mene, kume, u svatove,
"Da ti vjen"ca"s mene i djevojku."
Kada Vu"ce knjige opravio,
On izidje na bijelu kulu,
Baci s kule dvanaest topova,
Haber dade Srijem-zemlji ravnoj,
Sasta mu se "sest stotin' svatova
Po izboru bolji od boljega.
Malo bilo vreme postajalo,
Al' eto ti dva Jak"si'ca mlada
I sa "snjima dvanaest delija,
Do"ceka ih Zmaj-Despote Vu"ce,
Konje vodi u arove donje,
A junake na bijelu kulu;
Tek "sto oni za sofru sjedo"se,
Al' eto ti sina Milovana
Sa njegovih tri stotin' Sremljana;
Tek "sto Vu"ce svate do"cekuje,
Al' eto ti od Sibinja Janka
I on vodi tri stotin" Mad"zara,
Te se sasta sila i svatovi
Ukraj Save pred bijelom kulom;
Lijepo ih do"cekao Vu"ce,
Napoji ih vinom i rakijom,
A parani svakom djakonijom.
Tu su tavnu no'ccu preno'cili,
A kad svanu i ogranu sunce,
Udari"se jasni daulbasi,
A viknu"se ki'ceni "cau"si:
"Hazurala, ki'ceni svatovi!
"Daleko je Mletku putovati."
Te se di"ze sila i svatovi,
Otido"se u zemlju Latinsku.
Dok dodjo"se Mletku pitomome
B'jelu dvoru bana Latinina
Lijepo ih bane do"cekao:
Konje vodi u podrume donje,
A junake na bijele kule,
Za gotove sofre zasjedo"se,
Pi"se vino za nedjelju dana;
Pa kad prodje nedjeljica ravno,
Tad' viknu"se ki'ceni "cau"si:
"Hazurala, ki'ceni svatovi!
"Prijatelju, izvodi djevojku,
"Daleko je Savi putovati."
Tek "sto oni u rije"ci bjehu.
Na gradu se otvori"se vrata,
Izidjo"se dva banova sina,
Izvedo"se konja zelenoga
Sa suvijem oki'cena zlatom,
I na konju Rosandu djevojku
Obasutu mre"zom od bisera
Savrh glave do zelene trave;
Te zovnu"se dva Jak"si'ca mlada,
Djeverima snahu prodado"se,
Na kapiju zdravo isprati"se;
No se vrati Zmaj-Despote Vu"ce
A sa kumom od Sibinja Jankom
I Janjovim sinom Milovanom
I sa "snjima dv'je stotine svata,
Da daruje tasta i punicu,
A djeveri snahu odvedo"se;
No kad Vu"ce u povratak dodje,
Susrete ga bane i banica,
Te odo"se zeta darivati:
Ban mu dade kalpak i "celenku,
A banica divan-kabanicu
Iski'cenu sa suvijem zlatom,
Pa eto ti dva banova sina,
Dado"se mu dva ma"ca zelena
Sve u suvo oblivena zlato;
Pa eto ti sluge Milutina
I on nosi zlatnu kupu vina,
Pokloni je Zmaj-Despotu Vuku.
Istom uze Zmaj-Despote Vu"ce,
Istom uze da popije vino,
Al' dotr"ca jedan od svatova,
Na njemu je sedamnaest rana,
Nosi desnu u lijevoj ruku,
Kako dodje Zmaj-Despotu Vuku,
A on Vuku 'vako progovori:
"\Zlo ti vino, Zmaj-Despote Vu"ce!
"\Zlo ti vino, a gore ti bilo!
"Udari ti sila u svatove,
""Cudna sila, Djerzelez Alija
"\Sa njegovih trista Sarajlija,
"Pogibe ti hiljada svatova,
"Od hiljade jedan ne ostade,
"Do ostala dva Jak"si'ca mlada,
"Ali ih je ljuto saletio,
"\Saletio Djerzelez Alile,
"Ljuto ti je Dmitra obranio,
"No jo"s brane lijepu djevojku,
"Do sad mislim da su izginuli."
A kad za"cu Zmaj-Despote Vu"ce,
Baci kupu o mermer-kaldrmu,
S ledja baci divan-kabanicu,
A sa glave tastova kalpaka,
Pa privati vrancu za dizgine,
Okrenu ga polju na kapiju,
A za njime kume i starojko:
Kad izidje Vu"ce na kapiju,
A on pusti vranca alovita,
Odmah dodje na polje "siroko,
Djeno Tur"cin svate isjekao;
Ali stoje dva Jak"si'ca mlada,
Jo"ste brane ljepotu djevojku
Od Tur"cina Djerzelez-Alije;
No kad Tur"cin Vuka opazio,
Ple'ci dade bijegati stade;
No ne dade Vu"ce bijegati,
Susti"ze ga u po polja ravna,
Udari ga sabljom na dovatu
Te pros'je"ce ruho na Tur"cinu,
No Tur"cinu ni"sta ne naudi;
Kad to vidje Zmaj-Despote Vu"ce,
A on tr"ze perna buzdovana,
Ode njega njime udarati,
Ne bi li ga s konjem rastavio;
Ali Tur"cin ni habera nema,
Ve'ce vrati suru bedeviju,
A pote"ze sablju okovanu,
Da on Vuku odsije"ce glavu;
No mu Vu"ce sablju do"cekao,
Prebio je na tri polovine;
No da vidi"s Djerzelez-Alije!
On pote"ze zelena gadara,
Ode 'cerat' po mejdanu Vuka,
Gotovo ga nadvladao bje"se;
No to gleda lijepa djevojka
Od ovaca iz zelene trave,
Pa joj "zao Zmaj-Despota Vuka,
Pa mu ode mlada govoriti:
"O juna"ce, Bog te ne ubio!
"\Zar ne vidi"s, da si poginuo?
"Na Tur"cinu oklop gvo"zdje ima;
"No dje ti je str'jela i tetiva?
"Udri njega u "celo juna"cko,
"Dje sastavlja samur i obrve,
"Te 'ce"s njega lasno pogubiti."
To kad za"cu Djerzelez Alija,
On ne zna"se "sto zbori djevojka,
Pak pogleda u zelenu travu,
Da on vidi, ko govori s Vukom,
A Vuk tr"ze str'jelu i tetivu,
Te on gleda Djerzelez-Aliju,
Pogodi ga u "celo juna"cko,
Tur"cin pade u zelenu travu,
Tur"cin pade, a Vu"ce dopade,
Sabljom manu, ods'je"ce mu glavu,
Uvati mu suru bedeviju,
Pa se natrag u svatove vrati,
Te po polju dru"stvo pokupio;
Dokle Vu"ce svate izbrojio,
Al' mu nema sedam stotin' svata,
Lijepo se doma opravi"se.
Kad dodjo"se "seru Kupinovu,
Ugosti ih Zmaj-Despote Vu"ce,
Pod'jeli im svilene darove,
Pa odo"se svaki dvoru svome,
A on osta s Rosandom na kuli
|
|
|