|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Todora Jak"si'ca
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Todora Jak"si'ca (II)
Ode Stjepan pred kulu Neboj"su,
Te izbaci dvije pu"ske male,
Odmah pade stotina momaka:
A Todore otvara sepete,
Pa izvadi divno odijelo,
Sve od srme i od "cista zlata,
Pa udara na ple'ca juna"cka,
Obu"ce se, "sto se ljep"se mo"ze,
Pa silazi niz bijelu kulu,
Te opremi vranca i dorata,
Sebi vranca, Stjepanu dorata;
Dobrijeh se konja dovati"se,
A za njima stotina svatova,
I Dunavo zdravo prebrodi"se,
I po no'ci dodjo"se Budimu,
Pod Budimom pado"se svatovi.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Te vidjela gospodja kraljica,
Da je do"s'o Todor po djevojku,
Ona pi"se knjigu na koljenu,
Ts je "salje Zvijezdi'c-Ivanu:
""Cuje"s mene, Zvijezdi'c-Ivane!
"Do"sao je Todor za djevojku
"\S njegovijeh stotinu svatova,
"Ho'ce Todor da vodi djevojku;
"Br"ze kupi hiljadu svatova,
"Ja 'cu njega zaustavit' amo,
"moj Ivane! tri-"cetiri dana,
"No ne idi bijelu Budimu,
"Ve'c ti hajde na mezevo ravno
"Na Trutinu na vodu studenu,
"Pa uvati vodu od izvora,
"Od izvora opet do ponora,
"I do"cekaj Jak"si'ca Todora
"Otmi, Ivo, tvoju Ikoniju,
"I pogubi Jak"si'ca Todora
"I njegovu stotinu svatova."
Kada Ivan sitnu knjigu primi,
I kad vidje, "sta mu knjiga ka"ze,
Udari se rukom po koljenu,
"Ao meni do Boga miloga!
"Dje mi Todor odvede djevojku!
"Al' davori, Jankovo kopile!
"Ba"s da ima"s sokolova krila,
"Ne bi perje pronijelo mesa
"Na Trutinu na studenu vodu."
Pa se sko"ci na noge lagune,
Pa povika nekoliko slugu,
Poviknu"se po Zvijezdi gradu,
Pade njemu hiljada svatova;
On posjede svojega djogina,
Pa po'cera na vodu Trutinu,
Uvati"se vodu od izvora,
Od izvora opet do ponora,
A razape "cador na 'cupriji.
Glas dopade gospodji kraljici,
Dje je Ivan do"s'o na Trutinu,
Onda ona sprema Ikoniju,
Pa je daje Jak"si'cu Todoru,
Prati njega od Budima kralju.
Kad su bili niz polje Budimsko.
Kralj do To"sa konja dogonja"se,
Pa on njemu tiho besjedja"se:
"O moj zete, Jak"si'cu Todore!
"Kraljica je knjigu opravila,
"Opravila Zvijezdi'c-Ivanu,
"I "ceka te na vodi Trutini
"\S njegovijeh hiljadu svatova;
"Ti se vrati kroz b'jela Budima,
"Pa ti hajde na Vino"s planinu,
"Pa 'ce"s otud u Bijograd do'ci,
"A ne udri na vodu Trutinu:
"Jer da ima"s sokolova krila,
"Ne bi perje pronijelo mesa."
Veli njemu Jak"si'cu Todore:
"Vala tebi, gospodine kralju!
"koji si mi i sada kazao;
"Jer ne kaza meni u Budimu?
"Ne bih ti se sada povratio,
"Da mi dade"s sve Budimsko blago:
"Da mi reku Budimske djevojke:
""\Stra"sivice, Jak"si'ca Todora!
""Dje on ne smje ud'rit' na Ivana!" "
"Ja 'cu i'ci na vodu Trutinu,
""Sto Bog dade i sre'ca juna"cka."
Pa se s kraljem u obraz poljubi,
Kralj se vrati bijelu Budimu,
Todor ode na vodu Trutinu
Kad je bio u zelena luga,
On ustavi stotinu svatova,
I izvadi hiljadu dukata,
Pa doziva svog brata Stjepana:
"Ja"si, brate, kosnata dorata,
"I naj tebi hiljadu dukata,
"Pa ti hajde vodi na 'cupriju,
"A kad dodje"s vodi na 'cupriju
"Ti pogledaj desno i lijevo,
"Po polju su poneti "cadori,
"Gledaj "cador Zvijezdi'c-Ivana,
"Na njemu su tri zlatne jabuke;
"Kada dodje"s bijelu "cadoru,
"Ti od\ja"si kosnata dorata,
"Pokloni se do zemljice crne,
"Poljubi ha u skut i u ruku,
"Pa 'ce"s njemu tiho govoriti
"O Ivane od Zvijezde grada!
"Pozdrav ti je Jak"si'cu Todore:
"Dru"zinu ti zove u svatove,
"Tebe kumi Bogom istinijem
"I na"sijem svetijem Jovanom,
"Da ti vjen"ca"s njega i djevojku,
"Da djevojke njemu ne otima"s,
"Njegova, s od prije djevojka,
"A eto ji hiljada dukata,
""Sto si dao njegovoj djevojci:
"\Slu"saj onda, "sta 'ce govoriti,
"Pa posjedni kosnata dorata,
"Hajde natrag poljem "sirokijem."
Ode Stjepan pravo na 'cupriju.
|
|
|