|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Nahod Simeun
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Nahod Simeun (I dio)
Uranio starac kaludjere
Na Dunavo na vodu studenu,
Da zavati vode na Dunavu,
Da s' umije i Bogu se moli;
Namjera je starca nanijela,
Nadje starac sanduk od olova,
Isturila voda pod obalu,
Mlidija"se u njemu je blago,
Odnese ga u svog namastira;
Kad otvori sanduk od olova,
Al' u njemu blaga ne bija"se,
Ve'c u njemu jedno mu"sko "cedo,
"Cedo mu"sko od sedam danaka;
Iz sanduka "cedo izvadio,
Pokrsti[11] ga u svom namastiru,
Lijepo mu ime nadjenuo,
Nadjenuo: Nahod Simeune.
Ne "s'ce davat' "cedo na dojilje,
Ve'c ga rani u svom namastiru,
Rani njega medom i "se'cerom.
Kad je bila "cedu godinica,
Kolik' drugo od tri godinice;
Kad je bilo od tri godinice,
Kolik' drugo od sedam godina;
A kad bilo od sedam godina,
Kolik' drugo od dvanaest ljeta;
Kad je bilo od dvanaest ljeta,
Kolik' drugo od dvadest godina.
"Cudno Simo knjigu izu"cio,
Ne boji se djaka nijednoga,
Ni svojega starca igumana.
Jedno jutro u svetu nedjelju
Izi"sli su djaci namastirski,
Te s' igraju igre svakojake:
Ska"cu skoka, me'cu se kamena,
Preska"ce im Nahod Simeune,
Preska"ce im, kamenom odme'ce;
Mani bjehu djaci namastirski,
Pa govore Nahod-Simeunu:
"\Simeune, jedan nahodni"ce!
"Ti ne ima"s roda ni plemena,
"Ti se ne zna"s od roda kakva si,
"Tebe j' na"s'o starac igumane
"U sanduku vodi pod obalom."
Mu"cno bje"se Nahod-Simeunu,
Ode Simo u svoju 'celiju,
Pa uzima "casno jevandjelje,
"Cati Simo, a suze prosipa.
Dolazi mu otac igumane,
Pa on pita Nahod:Simeuna:
"Sto je tebe, Simeune sine?
"Te ti roni"s suze od o"ciju?
""Sta je malo u mom namastiru?"
Veli njemu Nahod Simeune:
"Gospodine, o"ce igumane!
"Kore mene djaci namastirski,
"Da se ne znam od roda kakva sam,
"Da si na"s'o mene pod obalom:
"Ve'c "cuje"s me, o"ce igumane
"Ako znade"s Boga istinoga,
"Daj ti mene tvojega djogata,
"Da ja idem u svijet bijeli,
"Da ja tra"zim, od kakva sam roda:
"Al' sam kakva roda horjatskoga;
"Da l' od kakva roda gospodskoga;
"Ja l' 'cu sko"cit' u tiho Dunavo."
"Zao bje"se starcu igumanu,
Pazi Sima, kako svoga sina;
Poreza mu sv'jetlo odijelo,
Dade njemu hiljadu dukata
I djogata svoga iz podruma.
Ode Simo u svijet bijeli,
Hoda Simo devet godinica,
Tra"zi Simo roda i plemena,
Al' kako 'ce njega nahoditi,
Kad nikoga pitat' ne umije?
Kada nasta godina deseta,
Na um pade Nahod-Simeunu,
Da on ide svome namastiru;
On povrati svojega djogata.
Jedno jutro bje"se uranio
Ispod grada bijela Budima;
Odrast'o je Nahod Simeune,
A ljep"si je od svake djevojke,
Dobro svoga odgajio djoga,
Poigrava poljem Budimskijem,
A zapjeva grlom bijelijem;
Gleda njega Budimska kraljica,
Kada zgleda Nahod-Simeuna,
Ona vi"ce tananu robinju:
""Zivo idi, tanana robinjo,
"Pod junakom uvati djogata,
"Ka"zi njemu: "Kraljica te zove,
"Ne"sto tebe ima govoriti."
Ode "zivo tanana robinja,
Pod Simom je konja uvatila,
Simeunu tiho govorila:
"O juna"ce! zove te kraljica,
"Ne"sto tebe ima govoriti."
Tad' Simeun povrati djogata
U avliju pod bijelu kulu,
Dade djoga tananoj robinji,
A on ode uz bijelu kulu.
Kad izidje gospodji kraljici,
Kapu skida, do zemlje se svija
I kraljici Bo"zju pomo'c daje,
Kraljica mu Bo"zju pomo'c prima,
Sjede njega za sovru gotovu,
Doneso"se vino i rakiju
I lijepu svaku djakoniju.
11) U govoru bi se kazalo: /krsti/ ga; a /pokrstiti/ govori se za
onoga, koji je kakve druge vjere, n. p. Tur"cina ili "Cifutina.
|
|
|