|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Opet Nahod Simeun
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Opet Nahod Simeun
Rani care u Janju devojku
Od malena do desnog kolena,
Ne rani je, da je drugom daje,
Ve'c je rani, da je za se uzme;
Care o'ce, a devojka ne 'ce;
Nju mi prose lale i veziri,
Lale prose, al' je care ne da,
Ve'c on uze pod silu devojku.
Po tom malo vreme postajalo,
Malo vreme, tri godine dana,
Med njima se mu"sko "cedo nadje,
Al' ga majka negovat' ne mo"ze,
Ve'c mu savi knjige i ko"sulje,
Pa ga zali u olovo te"sko,
Pa ga baci u to more sinje:
"Nosi, more, sa zemlje nepravdu;
"Ranitelj je kako i roditelj."
Podi"ze se patrijaru Savo,
Podi"ze se itar lov loviti;
Lov lovio letnji dan do podne,
I od lova pi"sta ne ulovi,
Kad se dvoru be"se povratio,
Bog mu dade i sre'ca donese.
Te on nadje sanduk od olova,
Isturila voda pod obalu,
U sanduku "cedo mu"ska glava,
Nit' se smeje, nit' ru"cicu daje,
Ni kr"steno, ni zlamenovano;
Uze Savo "cedo mu"sku glavu,
Odnese ga Vilendari crkvi,
Pa krsti"se "cedo mu"sku glavu,
Lepo su mu ime nadenuli,
Lepo ime: Naod Simeune.
Kad je dete do konja doraslo,
Dobra konja i svetla oru"zja,
Lepo dete knjigu izu"cilo;
Al' besedi patrijaru Savo:
""Cedo moje, Naod-Simeune!
"Ja sam tebe, "cedo, odranio,
"Ranio sam al' rodio nisam,
"Na"s'o sam te moru pod obalom;
"Uzmi, sine, knjige i ko"sulje,
"Pak ti idi od grada do grada,
"Te ti tra"zi roditelja svoga."
Uze Sima knjige i ko"sulje,
Pa on ode od grada do grada,
A kad dodje ba"s u Janja grada,
U Janju se care prestavio,
Prestavio, i saranili ga,
Osta sama carica gospodja,
Osta sama u bijelu dvoru,
Nju mi prose lale i veziri,
Lale prose, a carica ne 'ce,
Ve'c besedi carica gospodja:
"Odber'te se "sezdeset delija,
"Na lepotu da nema lep"sega,
"Na visinu da nema vi"sega;
"Ja 'cu stati na bela bedema,
"Baci'cu se zla'cenom jabukom,
"Ko ugrabi zla'cenu jabuku,
"Onoga 'cu verna ljuba biti."
Odbra"se se "sezdeset delija,
Na lepotu da lep"sega nema,
Na visinu da vi"sega nema,
I stado"se gradu pod bedema,
A carica gradu na bedema,
Pa se baci zla'cenom jabukom;
Tu se desi Naod-Simeune,
Te ugrabi zla'cenu jabuku,
Pa se ven"ca s caricom gospodjom.
Po tom malo vreme postojalo,
Malo vreme tri nedelje dana,
Podi"ze se Naod-Simeune,
Podi"ze se itar lov loviti,
Osta sama carica gospodja,
Osta sama u bijelu dvoru;
Kad carica postelju pretresla,
Ona nadje knjige i ko"sulje:
"Mili Bo"ze! na svemu ti fala!
"Da vrlo sam Bogu sagre"sila!"
Kad je bilo sunce na zaodu,
Ide Sima iz lova itroga,
Pred njeg' "seta gospodja carica,
Roni suze niz gospodsko lice:
""Cedo moje, Naod-Simeune!
"Da vrlo si Bogu sagre"sio!
"Jer si svoju obljubio majku
"U neznanju, moje "cedo drago!"
Kad to za"cu Naod-Simeune,
Proli suze niz gospodsko lice,
Pravo ode Vilendari crkvi,
Pade Savi preko svilna krila,
Stade grozne suze prolivati:
"A moj babo, patrijaru Savo!
"Da ti ka"zem do dve do tri re"ci:
"Ja sam Bogu vrlo sagre"sio,
"Jer sam svoju obljubio majku
"U neznanju, roditelju Savo!
"Mo"ze"s li mi za to duovati?"
Al' besedi patrijaru Savo:
""Cedo moje, Naod-Simeune!
"Ne mogu ti za to duovati;
"Nije "sala svoja stara majka!
"Ovako ti mogu duovati:
"Da sazidam kulu od kamena,
"Da te bacim u kamenu kulu,
"Pak da klju"ce u more zabacim;
"Kada klju"ci iz mora izadju,
"Onda 'ce"s se greka oprostiti."
Pa sazida patrijaru Savo,
On sazida kulu od kamena,
Baci Simu u kamenu kulu,
A klju"ceve u to more sinje.
Prodje vreme trideset godina,
Digo"se se po moru alasi,
I po moru ribu povata"se,
Uvati"se ribu zlatopernu,
Pokloni"se patrijaru Savi,
Kad je Sava ribu rasporio,
U ribi je klju"ceve na"sao,
Za to Sava i zaboravio.
Po"cem vide, po tom i poznade:
"Jaoj meni do Boga vi"snjega!
"Ja sam Simu i zaboravio,
"Ovo s' klju"ci od mojega Sime."
Pa otvori na tavnici vrata,
Al' se onde Sima prestavio,
Prestavio, i posvetio se;
Glas dado"se na "cetiri strane,
Skupi"se se mlogi sve"stenici,
Te "cati"se tri dni i tri no'ci,
I dr"za"se velika denija
I "cati"se velike molitve:
Mole sveca, kud 'ce svetac po'ci;
O'ce svetac Vilendari crkvi;
Onde nam je svetac po"civao
A u krasnoj Vilendari crkvi.
Blago onom bratu ri"s'caninu!
Koj' celiva i prilog pridaje,
Prilog daje, i o"cima gledi.
|
|
|