|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Predrag i Nenad
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Predrag i Nenad (II)
Nigdi svoga on ne pu"sta glasa,
Niti pljunu, ni na konja viknu;
A kad dodje gori Garevici,
Kli"ce Nenad, kako soko sivi:
"Garevice, zelena gorice!
"Ne rani"s li u sebi junaka,
"Predragoga mog brata rodjena?
"Ne rani"s li u sebi junaka,
"koji bi me s bracem sastavio?"
Predrag sedi pod jelom zelenom,
Predrag sedi, pije rujno vino;
Kad saslu"s'o Nenadova glasa,
Dru"zbini je bra'ci besedio:
"Oj dru"zbino, moja bra'co draga!
"Ispadnite na drum za busiju,
"Do"cekajte neznana deliju,
"Nit' ga bijte, niti ga globite,
"Ve'c ga "ziva meni dovedite:
"Otkudgod je, on Je roda moga."
Ustalo je trideset momaka,
Na tri mesta sve po deset stalo.
Kad na prvi deset nai"sao,
Nitko ne sme pred njeg' da izidje,
Da izidje, da konja privati,
Ve'c ga sta"se strelom strijeljati.
Besedi im mladjani Nenade:
"Ne streljajte, bra'co iz gorice,
"Ne bila vas va"seg brata "zelja,
"Kako mene i brata mojega!
""Sto me tu"zan ovud poteralo!"
Oni njega propusti"se s mirom.
Kad na drugi deset nai"sao,
I oni ga strelom strijelja"se,
I njima je Nenad besedio:
"Ne streljajte, bra'co iz gorice,
"Ne bila vas va"seg brata "zelja,
"Kano mene i brata mojega!
""Sto me tu"zan ovud poteralo!"
I oni ga propusti"se s mirom.
Kad na tre'ci deset nai"sao,
I oni ga strelom strijelja"se,
Rasrdi se mladjani Nenade,
Pak udari na triest junaka:
Prvi deset sabljom posekao,
Drugi deset konjem pogazio,
Trebi s' deset po gori razbe"ze,
Koje k gori, koje k vodi ladnoj
Glas dopade Predragom junaku:
"\Zle ga seo, Predrag aramba"sa!
"Dodje tebi neznana delija,
"Ise"ce ti po gori dru"zbinu."
Predrag sko"ci na noge lagane,
Pak uzima luke i strijele,
Pak izlazi na drum na busiju,
Pak zaseda za jelu zelenu,
Skida njega strelom sa konjica
Na zlo ga je mesto udario,
Na zlo mesto, u srce juna"cko.
Vrisnu Nenad, kako soko sivi,
Vri"ste'ci se po konju povija:
"J'o juna"ce, iz gore zelene!
""Ziva tebe, brate, Bog ubio!
"Desnica ti usanula ruka,
"Iz koje si strele ispustio!
"I desno ti oko isko"cilo,
"\S kojim si me, more, namotrio!
"Jo"s te tvoga brata "zelja bila,
"Kano mene i brata mojega!
""Sto me tu"zan ovud poteralo,
"Naopako a po moju glavu!"
Kad je Predrag re"ci saslu"sao,
Iza jele njega zapituje:
"Tko si junak, i "cijeg si roda?"
Ranjen Nenad njemu odgovara:
""Sto me, more, ti za roda pita"s?
"Od mene se o"zeniti ne 'ce"s;
Ja sam junak mladjani Nenade,
"Imam staru samoranu majku,
"I jednoga brata rodjenoga,
"Predragoga mog brata rodjena,
"Pak se digo da njega potra"zim,
"Da me "ziva moja "zelja mine,
"Naopako a po moju glavu!"
Kad je Predrag re"ci razabrao,
Od stra ljuta strele ispustio,
Pak pritr"ca ranjenu junaku,
Skida njega s konja na travicu:
"Ta ti li si, moj brate Nenade!
"Ja sam Predrag tvoj bratac rodjeni
"Mo"ze"s li mi rane preboleti?
"Da poderem tanane ko"sulje,
"Da te vidam i da te zavijam."
Ranjen Nenad njemu odgovara:
"Ta ti li si, moj brate rodjeni!
"Vala Bogu, kad sam te video,
"Te me "ziva moja "zelja minu;
"Ne mogu ti rane preboleti,
"Ve'c ti prosta moja krvca bila!"
To izusti, pa du"sicu pusti.
Nad njim Predrag jade jadikuje:
"J'o Nenade, moje jarko sunce!
"Rano ti mi ti be"se izi"slo,
Pa mi tako rano ti zasede!
"Moj bosilj"ce iz zelene ba"s"ce!
"Rano ti mi be"se procvatio,
"Pa mi tako rano ti uvenu!"
Pa potr"ze no"ze od pojasa,
Te udara sebe u srda"sce,
Mrtav pade pokraj braca svoga.
|
|
|