|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Car Duklijan i Krstitelj Jovan
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Car Duklijan i Krstitelj Jovan
(iz Crne Gore)
Vino piju do dva pobratima
Na pr"zinu nakraj mora slana,
Jedno jeste care Duklijane,
A drugo je Krstitelj Jovane.
Po"sto su se napojili vina,
No da re"ce Krstitelj Jovane:
"Hodi, pobro, da se posigramo,
"Ti korunom, a ja 'cu jabukom."
Pa sko"ci"se, te se posigra"se:
Sveti Jovan otisnu jabuku,
Ona pade moru u dubine,
Tople su ga suze propanule,
No mu care rije"c progovara:
"A ne pla"ci, dragi pobratime!
"Ne moj mene ugrabit' korunu,
"Ja 'cu tebe izvadit' jabuku."
Jovan mu se Bogom kunija"se,
A da mu je ugrabiti ne 'ce.
Tade care u more upliva,
A pole'ce Jovan na nebesa,
Pred Gospodom te je izlazio,
Pa je pred njim rije"c govorio:
"Bo"ze vje"cni i presveti o"ce!
"Ho'cu li se tobom zaklet' krivo
"Ho'cu l' caru ugrabit' korunu?"
Gospod njemu rije"c govorio:
"O Jovane, moja vjerna slugo!
"\Zakuni se mnome triput krivo,
"Teke ne moj mojijem imenom."
Sveti Jovan sle'ce na pr"zinu.
Tade care iz mora izide,
I iznese u zube jabuku;
Pa su opet igru zametnuli:
Sveti Jovan otisnu jabuku,
Opet pade moru u dubine,
A Jovana suze propanule,
No mu zbori care Duklijane:
"A ne boj se, mio pobratime!
"Ne moj mene ti ukrast' korunu,
"Ja 'cu tebe izvadit' jabuku."
Jovan mu se Bogom kunija"se,
Kune mu se Bogom po tri puta,
A da mu je ugrabiti ne 'ce.
Car korunu vr"ze pod kapicu,
Kod nje stavi tacu zloglasnicu,
Pa u sinje more uronio.
Sveti Jovan more zaledio,
On zaledi dvanaes ledovah,
Pa ugrabi od zlata korunu,
I pole'ce k nebu u visine,
A zakrkta tica zloglasnica,
U dno mora care opazio,
Pa se zagna moru iz dubine,
Tri je leda glavom prolomio,
Pa se natrag opet povratio,
I na glavu kami dofatio,
Mali kami od hiljade okah,
I prolomi dvanaes ledovah,
Pa je svoja rasklopio krila,
Za Jovanom u po'ceru podje,
Dosti"ze ga na nebeska vrata,
Za desnu ga nogu ufatio,
"Sto dofati, ono i okide.
Suzan Jovan pred Gospodom dodje,
Sjajno sunce^[14] na nebo donese,
I Bogu se Jovan po"zalio,
Kako ga je care nagrdio.
Gospod mu je tade govorio:
"A ne boj se, moja vjerna slugo!
"\Svakome 'cu tako u"ciniti."
To je bilo, a Bogu za slavu.
Napomena
14) Do sad svuda bje"se /koruna/ (corona, kruna), a ond\je
/sunce/!/^ /Ja sam jo"s u d\jetinjstvu slu"sao, gd\je se ovaj dogadjaj i
/pripovijeda u/ narodu ovako:
Kad su djavoli otpali od Boga i utekli na zemlju, onda su i sunce
odnijeli sa sobom, pa ga djavolski car nabio na koplje i nosio na
ramenu. Kad ve'c zemlja protu"zi Bogu, da ho'ce sva da izgori od
sunca, onda Bog po"slje svetog Arandjela, da gleda kako da uzme sunce
od djavola Kad sidje sveti Arandjeo na zemlju, on se udru"zi s
djavolskijem carem; ali se djavolski car osjeti, "sta on ho'ce, pa se
dobro uzme u pamet. Hodaju'ci tako po zemlji njih dvojica zajedno,
dodju na more i stanu da se kupaju; a djavo udari koplje sa suncem u
zemlju. Po"sto se malo prokupaju, onda re"ce sveti Arandjeo: "De da
ronimo, da gledamo, koji mo"ze dublje." A djavo mu odgovori: "Hajde
de " Onda sveti Arandjeo zaroni, i iznese u zubima pijeska
morskoga. Sad :greba i djavo da zaroni, ali se boji, da mu sveti
Arandjeo ne odnese sunce U tome mu padne na um, te pljune, i od
njegove pljuvanke postane svraka da mu "cuva sunce, dok on zaroni i
iznese u zubima morskoga pijeska. Kako djavo zaroni, sveti Arandjeo
prekrsti rukom more, te na njemu postane led od devet ar"sina debeo,
pa onda spopadne sunce i pobjegne k Bogu, a svrake stane kreka.
Kad djavo "cuje svra"cji glas, onda ve'c vidi "sta je, pa se br"ze bolje
vrati natrag. Kad gore, ali se more zaledilo, ne mo"ze na polje!
Onda se br"ze bolje vrati opet pa dno mora, te uzme kamen i njim
probije led, pa onda poteci za svetijem Arandjelom! Onaj bje"zi, a
ovaj za njim! Taman kad sveti Arandjeo kora"ci jednom nogom k Bogu na
nebo, djavo ga stigne, te mu noktima iz tabana u druge noge i"s"cupa
veliki komad mesa Kad sveti Arandjeo dodje sa suncem onako ranjen
pred Boga, onda zapla"ce: ""Sto 'cu, Bo"ze, ovako grdan?" A Bog mu
re"ce. "'Cuti, ne boj se; ja 'cu narediti, da svi ljudi imaju tako na
tabanu kao malu dolinu." I tako Bog uredi, te u svijeh ljudi
postane na tabanima u obadvije noge kao mala dolina. I tako ostane
i do danas.
|
|
|