|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Car Kostantin i dja"ce samou"ce
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Car Kostantin i dja"ce samou"ce
Slavu slavi care Kostantine
U prolje'ce "cestit danak Djurdjev,
Tri je care sovre postavio:
Jedna sovra od suvoga zlata,
Druga sovra od srebra "cistoga,
Tre'ca sovra drva "sim"sirova.
Koja sovra od suvoga zlata,
Za njom sjedi dvanaest vladika
I "cetiri stare patrijare;
Koja sovra od srebra "cistoga,
Za njom sjedi trista kaludjera;
Koja sovra drva "sim"sirova,
Za njom Sjedi trista djece djaka,
Medju njima dja"ce samou"ce.
Al' po"seta care Kostantine,
On se "seta od sovre do sovre,
Kad do"seta sovri suva zlata,
Djeno sjedi dvanaest vladika
I "cetiri stare patrijare,
Smjerno im se care poklonio
I ovako njima besjedio:
"O za Boga! dvanaest vladika!
"I "cetiri stare patrijare!
"Ne bi ste l' mi mogli duvovati:
"Ja sam te"zak grije u"cinio:
"Jesam bio svoje roditelje
"Kako bih se grija ostajao?"
Veli njemu dvanaest vladika
I "cetiri stare patrijare,
Ne govore Bogu po zakonu,
Ve'c govore caru po hateru:
"Kruno na"sa, care Kostantine!
"Lako 'cemo tebi duvovati:
"Ti na"cini krune pozla'cene
"\Sve od srebra i suvoga zlata
"A iskiti dragijem kamenjem,
"Te pokloni na dvan'est vladika
"I "cetiri stare patrijare,
"Tako 'ce"s se grija ostajati."
Opet "seta care Kostantine,
Dok do"seta sovri srebra "cista,
Djeno sjedi trista kaludjera,
Smjerno im se care poklonio
I ovako njima besjedio:
"Oci sveti, trista kaludjera!
"Ne bi l' mogli meni duvovati:
"Ja sam grije te"zak u"cinio:
"Jesam bio svoje roditelje,
"Kako bih se gruja ostajao?"
Veli njemu trista kaludjera,
Ne govore Bogu po zakonu,
Ve'c govore caru po hateru:
"Kruno na"sa, care Kostantine!
"Lako 'cemo tebi duvovati;
"Ti nam pi"si trista parusija
"Ba"s na ovo trista kaludjera,
"Jo"s pogradi b'jele manastire,
"Dje 'ce "zivljet' mlogi kaludjeri,
"\Za te molit' Boga bez prestanka,
"Tako 'ce"s se grija ostajati."
Opet "seta care Kostantine,
Dok do"seta sovri najposljednjoj,
Najposljednjoj, drva "sim"sirova,
Djeno sjedi trista djece djaka,
Medju njima dja"ce samou"ce,
I njima se care poklonio,
I ovako bio besjedio;
"Djeco moja, tri stotine djaka!
"Ne bi ste l' mi mogli duvovati:
"Ja sam grije te"zak u"cinio:
"Jesam bio svoje roditelje,
"Kako bih se grija ostajao?"
Djeca mu"ce, ni"sta ne govore,
No besjedi samou"ce dja"ce,
Ne govori caru po hateru,
Ve'c govori Bogu po zakonu:
"Kruno na"sa, care Kostantine!
"Lako 'cemo tebi duvovati:
"Ti na"cini lu"cevu 'celiju,
"Nama"zi je lojem i katranom,
"\Zatvori se, care, u 'celiju,
Zapali je sa "cetiri strane,
"Neka gori s ve"cer' do svijeta,
"Ak' ostane"s, care, u 'celiji,
"Onda si se grija ostajao."
Kad to "cuo care Kostantine,
To je njemu vrlo mu"cno bilo,
Pa on gradi lu"cevu 'celiju,
Namaza je lojem i katranom,
U nju baca dja"ce samou"ce,
Zatvori ga care u 'celiju,
Zapali je sa "cetiri strane,
Ona gori s ve"cer' do svijeta.
Kad u jutru bijel dan osvanu,
Rano rani care Kostantine,
Da obidje dja"ce i 'celiju;
Kad je care dolje dohodio,
Od 'celije ni"sta do pepela,
Nasred njega samou"ce dja"ce;
U ruku mu knjige saltijeri,
Te se moli Bogu po zakonu.
Kad to vidje care Kostantine,
On se bje"se vrlo za"cudio,
Kako osta dja"ce samou"ce,
Br"ze gradi lu"cevu 'celiju,
Namaza je lojem i katranom,
Zatvori se care u 'celiju,
Zapali je sa "cetiri strane,
Ona gori s ve"cer' do svijeta;
Kad u jutru danak osvanuo,
Poranilo samou"ce dja"ce,
Da obidje cara i 'celiju;
Kad je dja"ce tamo dohodilo,
Od 'celije ni"sta do pepela,
Ono tra"zi cara po pepelu,
Desnu mu je nahodilo ruku,
Ruka mu se desna posvetila.
"Sto se caru ruka posvetila,
Njom je mloga dobra u"cinio:
Mloge gladne jeste naranio,
A "zedne je care napojio,
Gole, bose jeste preodjeo,
Nadgledao ni"sta i uboga;
Za to mu se posvetila ruka.
|
|
|