|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba kralja Vuka"sina
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba kralja Vuka"sina (I)
Kad u jutru zora zab'jelila,
Poranio vojvoda Mom"cilo,
Pa govori ljubi Vidosavi:
"Vidosava, moja vjerna ljubo!
"Ja sam no'cas "cudan san usnio,
"Dje se povi jedan pramen magle
"Od proklete zemlje Vasojeve,
"Pak se savi oko Durmitora,
"Ja udarih kroz taj pramen magle
"\Sa mojijeh devet mile bra'ce
"I s dvanaest prvo-bratu"ceda
"I "cetr'est od grada levera,
"U magli se, ljubo, rastadosmo,
"Rastadosmo, pak se ne sastasmo;
"Neka Bog zna, dobra biti ne 'ce."
Veli njemu ljuba Vidosava:
"Ne boj mi se, mili gospodaru!
"Dobar junak dobar san usnio;
"\San je la"za, a Bog je istina."
Opremi se vojvoda Mom"cilo,
Pa on sidje niz bijelu kulu,
Do"ceka ga devet mile bra'ce
I dvanaest prvo-bratu"ceda
I "cetr'est od grada levera,
A ljuba mu izvede "cila"sa,
Dobrijeh se konja dovati"se,
Otido"se u lov na Jezera.
Kad su bili nadomak Jezera,
Opte"ce ih ona silna vojska.
Kad Mom"cilo opazio vojsku,
On pote"ze sablju od bedrice,
Al' se pusta ne da izvaditi,
Kao da je za kore prirasla.
Onda re"ce vojvoda Mom"cilo:
""Cujete li, moja bra'co draga!
"Izdade me kuja Vidosava,
"No dajte mi sablju ponajbolju."
Hitro su ga bra'ca poslu"sala,
Dado"se mu sablju ponajbolju,
Pa je Mom"cil' bra'ci besjedio:
""Cujete li, moja bra'co draga!
"Vi udrite vojsci po krajima,
"Ja 'c' udarit' vojsci po srijedi."
Mili Bo"ze "cuda velikoga!
Da je kome pogledati bilo,
Kako s'je"ce vojvoda Mom"cilo,
Kako kr"ci druma niz planinu;
Vi"se tla"ci konjic Jabu"cilo,
Neg' "sto Mom"cil' britkom sabljom s'je"ce;
Al' ga lo"sa sre'ca susretnula:
Kad izidje prema Pirlitoru,
Susrete ga devet vranih konja,
A na njima brata ni jednoga!
To kad vidje vojvoda Mom"cilo,
U junaku srce prepuknulo
Od "zalosti za bra'com rodjenom,
Bijele mu malaksa"se ruke,
Te ne mo"ze vi"se da sije"ce,
Ve'c udara konja Jabu"cila,
Udara ga "cizmom i mamuzom,
Da poleti gradu Pirlitoru,
Al' mu konjic pole'cet' ne mo"ze;
Kune njega vojvoda Mom"cilo:
"Jabu"cilo, izjeli te vuci!
"Iz "sale smo odavde le'celi,
"Bez nevolje, tek od obijesti,
"A danas mi pole'ceti ne 'ce"s!
Al' mu konjic njiskom odgovara:
"Gospodaru, vojvoda Mom"cilo!
"Nit' me kuni, niti me nagoni,
"Danas tebi pole'cet' ne mogu;
"Bog ubio tvoju Vidosavu!
"Ona mi je sapalila krila;
""Sto ne mogla vatrom sagoreti,
"To pod kolan pritegnula tvrdo;
"Ve'ce bje"zi, kuda tebi drago."
Kad to za"cu vojvoda Mom"cilo,
Proli suze niz juna"cko lice,
Pa odsko"ci od konja "cila"sa,
Triput sko"ci, do grada dosko"ci,
Ali gradu vrata zatvorena,
Zatvorena i zamandaljena!
Kad se Mom"cil' vidje na nevolji,
On dozivlje sestru Jevrosimu:
"Jevrosima, moja mila sejo!
"Pu"sti meni jednu krpu platna,
"Ne bih li ti u grad utekao."
Seja bratu kroz pla"c odgovara:
A moj brate, vojvoda Mom"cilo!
"Kako 'cu ti pu"stit' krpu platna,
"Kad je meni snaha Vidosava,
"Moja snaha, tvoja nevjernica,
"\Savezala kose za direke?"
Al' je sestra srca "zalostiva,
"Zao joj je brata rodjenoga,
Ona ciknu, kako ljuta guja,
Manu glavom i ostalom snagom,
Iz glave je kose i"s"cupala,
Ostavila kose na direku,
Pa dovati jednu krpu platna,
Preturi je gradu niz bedene.
Mom"cil' vati onu krpu platna,
Pa se penje gradu uz bedene,
Gotov' bje"se u grad usko"citi:
Al' dole'ce ljuba nevjernica,
O"stru sablju nosi u rukama,
Pres'je"ce mu platno vi"se ruku,
Mom"cil' pade gradu niz bedene,
Kraljeve ga do"ceka"se sluge
Na ma"ceve i na koplja bojna,
Na nad"zake i na buzdovane;
A dopade kralju Vuka"sine,
Udari ga onim bojnim kopljem,
Udari ga posred srca "ziva,
Al' govori vojvoda Mom"cilo:
"Amanet ti, Vuka"sine kralju:
"Ti ne uzmi moju Vidosavu,
"Vidosavu, moju nevjernicu,
"Jer 'c' i tvoju izgubiti glavu,
"Danas mene u tebe izdala,
"A sjutra 'ce tebe u drugoga;
"Ve'c ti uzmi moju milu seju,
"\Seju moju milu, Jevrosimu,
"Ona 'ce ti svagda vjerna biti,
"Rodi'ce ti, k'o i ja, junaka."
To govori vojvoda Mom"cilo,
To govori, a s du"som se bori,
To izusti, laku du"su pusti.
Kad pogibe Mom"cilo vojvoda,
A gradu se otvori"se vrata,
Pak izidje kuja Vidosava,
Te do"ceka kralja Vuka"sina,
Odvede ga na bijelu kulu,
Posadi ga u stolove zlatne,
Ugosti ga vinom i rakijom
I gospodskom svakom djakonijom,
Pa otide u riznicu mlada,
Iznese mu ruho Mom"cilovo,
Mom"cilovo ruho i oru"zje;
Al' da vidi"s "cuda velikoga:
"Sto Mom"cilu bilo do koljena,
Vuka"sinu po zemlji se vu"ce;
"Sto Mom"cilu taman kalpak bio,
Vuka"sinu na ramena pada;
"Sto Mom"cilu taman "cizma bila.
Tu Vuka"sin obje noge me'ce;
"Sto Mom"cilu zlatan prsten bio,
Tu Vuka"sin tri prsta zavla"ci;
"Sto Mom"cilu taman sablja bila,
Vuka"sinu s' ar"sin zemljom vu"ce;
"Sto Mom"cilu taman d"zeba bila,
Kralj se pod njom ni dignut' ne mo"ze.
Tad' govori kralje Vuka"sine:
"Avaj meni, do Boga miloga!
"Nuto kurve mlade Vidosave!
"Kad izdade ovakog junaka,
"Koga danas u svijetu nema,
"To li mene sjutra izdat' ne 'ce!"
Pa poviknu svoje vjerne sluge,
Uvati"se kuju Vidosavu,
Sveza"se je konjma za repove,
Odbi"se ih ispod Pirlitora,
Te je konji "zivu rastrgo"se.
Kralj pohara dvore Mom"cilove,
Pa on uze sestru Mom"cilovu,
Po imenu dilber-Jevrosimu,
Odvede je Skadru na Bojanu,
I vjen"ca je sebi za ljubovcu,
"Snjom lijepi porod izrodio,
Porodio Marka i Andriju,
A Marko se turi na ujaka,
Na ujaka vojvodu Mom"cila.
|
|
|