|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Du"san ho'ce sestru da uzme
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Du"san ho'ce sestru da uzme
Bo"ze mili, "cuda velikoga!
Ev' ostade dvoje siro"cadi:
Jedno jeste Srpski car Stefane,
A druga je sirota Roksandra,
Pa besjedi Srpski car Stefane:
"Moja sestro, sirota Roksandro!
"Hodi mene uzmi gospodara,
"Da mi na"se ne har"cimo blago."
Ma mu veli sirota Roksandra;
"O "cu li me, moj brate Stefane!
"Predje bi se nebo prolomilo,
"A na nebo sunce poginulo,
"No uzela tebe gospodara:
"Bogme nikad ja te uzet' ne 'cu
"Dok ne nadje"s trista neimara,
"Povede"s ih u "Saru planinu,
"Da ti nadju do trista izvora,
"Na jednu ih "zicu ne sastave,
"Ne odvedu Misir-zemlji ravnoj;
"I napravi"s do tri "ca"se zlatne,
"Da ti vodu pije sirotinja."
Kad to za"cu Srpski car Stefane,
On ne "zali pohar"citi blaga,
No dovati trista neimara,
Povede ih u "Saru planinu,
Te nadjo"se do trista izvora,
Na jednu ih "zicu sastavili,
Doveli ih Misir-zemlji ravnoj;
Pa napravi do tri "ca"se zlatne,
Da mu vodu pije sirotinja.
Kad to vidje sirota Roksandra,
Ovako je rije"c besjedila:
""Cuje"s li me, moj brate Stefane!
"Ja te bogme nikad uzet' ne 'cu
"Dok ne nadje"s trista neimara,
"Da bijelu naprave ti crkvu
"Od bijela mermera kamena,
"Podlista"s je te"skijem olovom,
"A pokrije"s tu"cem zelenijem,
"Pa napravi"s do trista stolova,
"Pa dovede"s trista kaludjera
"I dvanaest svetijeh vladika
"I "cetiri Srpska patrijara,
"I dovede"s djakona Jovana
"I njegovo djece trista lude;
"Pa kako ni, moj brate, rasude."
Kad to za"cu Srpski car Stefane,
On ne "zali pohar"citi blaga,
No dovati trista neimara,
Te bijelu napravi"se crkvu
Od bijela mermera kamena,
Podlista"se j' te"skijem olovom,
A pokri"se tu"cem zelenijem;
Pa napravi do trista stolova
I dovede trista kaludjera
I dvanaest svetijeh vladika
I "cetiri Srpska patrijara,
I dovede djakona Jovana
I njegove djece trista lude:
Pa prokleto prosipa"se mito,
Da mu dadu sestru za ljubovcu.
Kaludjeri mita privati"se,
I privati dvanaest vladika
I "cetiri Srpske patrijare,
No ne ho'ce djakone Jovane
I njegove djece trista lude:
Roksandra je pred bijelu crkvu,
Pa izlaze trista kaludjera,
Izido"se pred bijelu crkvu,
Ev' nadjo"se Roksandru djevojku,
Ovako joj rije"c besjedili:
"Dobro jutro, careva carice!
"To vi, Bo"ze, u "cas dobar bilo!"
Ema veli sirota Roksandra:
"Haj!' otole, Bo"z'ji prokletnici!
"Djavoli vi ponijeli du"su,
"A oganj ve izgorio "zivi!
"Pa ve voda mutna 'cerdosala!"
Kad eto ti dvanaest vladika,
Ovako su rije"c besjedili:
"Dobro jutro, careva carice!
"To vi, Bo"ze, u dobar "cas bilo!"
Ama veli sirota Roksandra:
"Hajt' otole, Bo"z'ji bezdu"snici!
"Djavoli vi ponijeli du"su!
"A oganj ve izgorio "zivi!
"I voda" vas 'cerdosala mutna!"
Kad eto ti Srpski patrijari,
Ovako su rije"c besjedili:
"Dobro jutro, careva carice!
"To vi, Bo"ze, u dobar "cas bilo!"
Onako ih opravi Roksandra,
K'o vladike i k'o kaludjere;
Kad eto ti djakona Jovana
I njegove djece trista lude,
Ovako su rije"c besjedili:
"Dobro jutro, sirota Roksandro!
"A da Bog da i Bogorodica,
"Ak' uzela mila brata svoga,
"Bo"zja od vas ne ostalo traga,
"Do van zmije i kamena stanca!"
Kad to za"cu Srpski car Stefane,
A on sko"ci na noge lagane,
Te dovati drvene majstore,
Od drveta on pravi 'celiju,
Od lijepa lu"ca pitomoga,
Zamaza je prahom i katramom,
Pa dovati djakona Jovana
I njegove djece trista lude,
U 'celiju te ih zatvorio,
Pa u"zdio sa "cetiri strane;
On otide na bijelu kulu.
Kad na jutro jutro osvanulo,
Ev' porani Srpski car Stefane,
A pogleda Stefan na 'celiju,
Al' se sama ogradila crkva,
A u crkvu trista svetitelja,
To su, bra'co, mladi mu"cenici.
Kad to vidje Srpski car Stefane,
A on opet napravi 'celiju,
Pa dovati trista kaludjera
I dvanaest svetijeh vladika
I "cetiri Srpska patrijara,
U 'celiju te ih zatvorio,
Zatvorio, pa ih zapalio,
On otide na bijelu kulu.
Kad na jutro bje"se osvanulo,
A otide Stefan na 'celiju,
Al' 'celija bje"se izgorela,
I zemlja je pod njom izgorela,
Izgorela, pa se propanula,
Pa je voda udarila mutna,
Te je njine kosti 'cerdosala.
Kad to vidje Srpski car Stefane,
Ne smje uzet' sestru za ljubovcu!
To je bilo, kada se "cinilo,
A sada se tek pripovijeda.
|
|
|