|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Du"sanova
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Du"sanova (I)
Kad se "zeni Srpski car Stjepane,
Na daleko zaprosi djevojku,
U Ledjanu gradu Latinskome,
U Latinskog kralja Mijaila,
Po imenu Roksandu djevojku;
Car je prosi, i kralj mu je daje.
Car isprosi po knjigam' djevojku,
Pak doziva Todora vezira:
"\Slugo moja, Todore vezire!
"Da mi ide"s bijelu Ledjanu
"Mome tastu, kralju Mijailu,
"Da mi s njime svadbu ugovori"s,
"Kada 'cemo po'ci po djevojku,
"Koliko li povesti svatova;
"Da mi vidi"s Roksandu djevojku,
"Mo"ze l' biti za cara carica,
"Mo"ze l' biti svoj zemlji gospodja;
"Da je vidi"s, i da prstenuje"s."
Veli njemu Todore vezire:
"Ho'cu, care, dragi gospodine."
Pak s' opremi, ode u Latine.
Kada dodje bijelu Ledjanu,
Lijepo ga kralju do"cekao;
Vino pi"se nedjeljicu dana;
Tada re"ce Todore vezire:
"Prijatelju, Mijailo kralju!
"Nije mene care opravio,
"Da ja pijem po Ledjanu vino,
"Ve'c da s tobom svadbu ugovorim,
"Kad 'ce care do'ci po djevojku
"U koje li doba od godine,
"Koliko l' 'ce povesti svatova;
"I da vidim Roksandu djevojku,
"Da je vidim, i da prstenujem."
Tada re"ce Mijailo kralju:
"Prijatelju, Todore vezire!
""Sto me care za svatove pita,
"Neka kupi, koliko mu drago;
"Po djevojku, kada njemu drago;
Nego 'ce"s mi cara pozdraviti,
"Nek ne vodi svoja dva sestri'ca,
"Dva sestri'ca, dva Voinovi'ca,
"Vuka"sina i s njim Petra"sina;
"U pi'cu su te"ske pijanice,
"A u kavzi ljute kavgad"zije;
Opi'ce se, zametnu'ce kavgu,
"Pak je te"sko d"zevap dati kavzi
"U na"semu bijelu Ledjanu.
"A djevojku sada 'ce"s vidjeti,
"I prsten joj dati po zakonu."
A kada je tavna no'cca do"sla,
Ne donose vo"stane svije'ce,
Ve'c po mraku izvode djevojku;
Kad to vidje Todore vezire,
On izvadi od zlata prstenje
Sa biserom i dragim kamenjem,
Razasja se soba od kamenja,
Taka mu se u"cini djevojka,
Da je ljep"sa od bijele vile;
Prstenova Roksandu djevojku
I dade joj hiljadu dukata,
I djevojku bra'ca odvedo"se.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Opremi se Todore vezire,
Pak otide bijelu Prizrenu.
Kada dodje bijelu Prizrenu,
Pita njega Srpski car Stjepane.
"\Slugo moja, Todore vezire!
"Vidje li mi Roksandu djevojku?
"Vidje li je, i prstenova li?
""Sto govori kralju Mijailo?"
Todor njemu sve po redu ka"ze:
Vidjeh, care, i prstenovah je;
"Da kakva je Roksanda djevojka!
"Onakove u Srbina nema.
"Dobro zbori kralju Mijailo:
"Po djevojku, kada tebe drago,
"\Svata kupi, koliko ti drago,
"\Samo te je kralju pozdravio,
"Da ne vodi"s dva sestri'ca tvoja,
"Dva sestri'ca, dva Voinovi'ca;
"U pi'cu su te"ske pijanice,
"A u kavzi ljute kavgad"zije,
"Opi'ce se, zametnu'ce kavgu,
"Pak je te"sko d"zevap dati kavzi
"U Ledjanu gradu Latinskome."
Kad to za"cu Srpski car Stjepane,
Udari se rukom po koljenu;
"Jao mene do Boga miloga!
"Dotle li se zulum oglasio
"Od sestri'ca od Voinovi'ca!
"A tako mi moje vjere tvrde!
"Dokle mene to veselje prodje,
"Obojicu ho'cu objesiti
"O vratima grada Vu"citrna,
"Po svijetu da me ne sramote."
Stade care kupiti svatove,
Skupi svata dvanaest hiljada,
Pak podi"ze niz Kosovo ravno.
|
|
|