|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Du"sanova
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Du"sanova (II)
Kad su bili ispod Vu"citrna,
Gledala ih dva Voinovi'ca,
Medju sobom mladi govorili:
""Sto l' se ujak na nas rasrdio,
"Te nas ne "s'ce zvati u svatove?
"Netko nas je njemu opadnuo,
"\S njega "ziva meso otpadalo!
"\Car otide u zemlju Latinsku,
"A junaka sa sobom ne ima
"Ni jednoga od roda svojega,
"Koji bi mu bio u nevolji,
"Ako bi mu bilo za nevolju;
"Latini su stare varalice,
"Ujaka 'ce na"seg pogubiti,
"A nezvani i'ci ne smijemo."
Veli njima ostarjela majka:
"Djeco moja, dva Voinovi'ca!
"Vi imate brata u planini :
"Kod ovaca, Milo"s-"cobanina,
"Najmladji je, a najbolji junak,
"A za njega care i ne znade;
"Po"sljite mu list knjige bijele,
"Neka dodje gradu Vu"citrnu,
"Ne pi"s'te mu, "sto je i kako je,
"Ve'c pi"site: ""Majka je na smrti,
""Pak te zove, da te blagosovi,
""Da na tebe kletva ne ostane;
""Nego br"ze hodi b'jelu dvoru,
""Ne bi l' "zivu zastanuo majku.""
To su bra'ca majku poslu"sala,
Br"ze pi"su knjigu na koljenu,
Te je "salju u "Saru planinu,
Svome bratu Milo"s-"cobaninu:
"Oj Milo"su, na"s rodjeni brate!
"Br"ze da si gradu Vu"citrnu,
"\Stara nam je majka na umoru,
"Pak me zove, da te blagosovi,
"Da na tebe kletva ne ostane."
Kada Milo"s sitnu knjigu primi,
Knjigu gleda, a suze proljeva.
Pita njega trideset "cobana:
"O Milo"su, na"sa poglavice!
"I do sad su knjige dolazile,
"Al' se nisu sa suzam' u"cile;
"Otkud knjiga? ako Boga znade"s!"
Sko"ci Milo"s na noge lagane,
Pa govori svojim "cobanima:
"Oj "cobani, moja bra'co draga!
"Ova knjiga jest od dvora moga:
"\Stara mi je na umoru majka,
"Pak me zove, da me blagosovi,
"Da na mene kletva ne ostane;
"Vi "cuvajte po planini ovce,
"Dok ja odem i natrag se vratim"
Ode Milo"s gradu Vu"citrnu,
Kad je bio blizu b'jela dvora,
Dva su brata pred njeg' i"setala,
A za njima ostarjela majka;
Veli njima Milo"s "cobanine:
"\Za "sto, bra'co, ako Boga znate!
"Bez nevolje jer gradit' nevolju?"
Vele njemu do dva mila brata:
"Hodi, brate, ima i nevolje."
U b'jela se lica izljubi"se,
Milo"s majku u bijelu ruku.
Stado"se mu redom kazivati,
Kako care ode po djevojku
Na daleko u zemlju Latinsku,
A ne zove svojijeh sestri'ca:
"Ve'c, Milo"su, na"s rodjeni brate!
"Ho'ce"s, brate, nezvan za ujakom
"U svatove po'ci nazorice?
"Ako njemu bude do nevolje,
"Da se njemu u nevolji nadje"s;
"Ako li mu ne bude nevolje,
"Mo"ze"s do'ci, da se ne kazuje"s."
To je Milo"s jedva do"cekao:
"Ho'cu, bogme, moja bra'co draga!
"Kad ujaku ne 'cu, da kome 'cu?"
Tad' ga bra'ca opremat' stado"se:
Ode Petar opremat' kula"sa,
A Vuka"sin oprema Milo"sa:
Na njeg' me'ce tananu ko"sulju,
Do pojasa od "cistoga zlata,
Od pojasa od bijele svile;
Po ko"sulji tri tanke dje"cerme,
Pak dolamu sa tridest putaca,
Po dolami toke sakovane,
Zlatne toke od "cetiri oke;
A na noge kov"ce i "cak"sire;
A svrh svega Bugar:kabanicu,
I na glavu Bugarsku "subaru:
Na"cini se crni Bugarine,
Ni bra'ca ga poznati ne mogu;
Dado"se mu koplje ubojito
I ma"c zelen staroga Voina;
Petra"sin mu izvede kula"sa
Medjedinom svega op"sivena,
Da kula"sa care ne poznade.
L'jepo su ga bra'ca sjetovala:
"Kad, Milo"su, dostigne"s svatove,
"Pita'ce te, tko si, i otkud si:
"Ti se ka"zi zemlje Karavla"ske:
"\Slu"zio sam bega Radul-bega,
"Ne "s'ce mene slu"zbu da isplati,
"Pak ja podjoh u svijet bijeli,
"Da djegodji bolje slu"zbe tra"zim;
"Pak sam "cuo za svate careve,
"I prist'o sam nezvan za svatovi
"Rad' komada ljeba bijeloga
"I rad' "ca"se crvenoga vina.""
""Cuvaj dobro dizgen od kula"sa,
"Jer se kula"s jeste nau"cio
"Putovati s konjma carevijem."
Tada Milo"s okrenu kula"sa,
Pak za carem ode u svatove,
Na Zagorju susti"ze svatove.
|
|
|