|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Du"sanova
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Du"sanova (III)
Pitaju ga ki'ceni svatovi:
"Otkud ide"s, mladjano Bugar"ce?"
Milo"s im se iz daleka ka"ze,
K'o "sto su ga bra'ca nau"cila.
Lijepo ga svati do"ceka"se:
"Dobro do"s'o, mladjano Bugar"ce!
"Nek je jedan vi"se u dru"zini."
Kad su bili putem putuju'ci:
Zlu nauku Milo"s nau"cio
Kod ovaca u "Sari planini,
Pospavati svagda oko podne;
On zadrema na konju kula"su;
Kako dizgen oslabi kula"su,
Di"ze glavu, ode kroz svatove,
Obaljuje konje i junake,
Dokle dodje konji ma carevijem,
Kako dodje, s njima u red stade
Lale "s'cahu biti Bugarina,
Al' ne dade Srpski car Stjepane:
"Ne udrite mladjano Bugar"ce,
"Bugar"ce se spavat' nau"cilo
"Po planini ovce "cuvaju'ci;
"Ne udrite, ve'c ga probudite."
Bude njega lale i vojvode:
"Ustan' more, mladjano Bugar"ce!
"Bog ti staru ne ubio majku,
"Koja te je takoga rodila
"I u svate caru opremila!"
Kad se prenu Milo"s Voinovi'c,
Te sagleda caru o"ci "carne,
Kula"s ide s konjma carevijem,
On pokupi dizgene kula"su,
Pa i"s'cera njega iz svatova,
Udara ga o"strom bakra"clijom,
Po tri koplja u prijeko ska"ce,
Po "cetiri nebu u visine,
U napredak ni broja se ne zna;
Iz usta mu "zivi oganj sipa,
A iz nosa modar plamen su"ce.
Stade svata dvanaest hiljada,
Te gledaju konja u Bugara;
Konja glede, a sami se "cude:
"Bo"ze mili! "cuda velikoga!
"Dobra konja, a lo"sa junaka!
"Jo"s takoga ni vidjeli nismo,
"Jedan bje"se u zeta careva
"I sada je, u Voinovi'ca."
Gledale ga jo"s tri "si'card"zije:
Jedno jeste Djakovica Vu"ce,
A drugo je Nestopolj"ce Janko,
A tre'ce je mom"ce Prijepolj"ce;
Gledali ga, pak su govorili:
"Dobra konja mladog Bugarina!
"Ba"s ga ovdje u svatov'ma nema;
"Ta nema ga ni u cara na"seg;
"Hajde malo da izostanemo,
"Ne bi li ga kako izmamili."
Kad su bili do Klisure blizu,
Izosta"se do tri "si'card"zije,
Pa govore Milo"s-"cobaninu:
""Cuje"s more, mladjano Bugar"ce!
"Ho'ce"s dati konja na razmjenu?
"Da'cemo ti konja jo"s boljega,
"I jo"s prida stotinu dukata,
"I suvi"se ralo i volove,
"Pak ti ori, te se ljebom rani."
Veli njima Milo"s Voinovi'c:
"Prodj'te me se, do tri "si'card"zije!
"Boljeg konja od ovog ne tra"zim,
"Ni ovoga umirit' ne mogu;
""Sto 'ce mene stotina dukata?
"Na kantar ih mjeriti ne znadem,
"A brojem ih brojiti ne umjem;
""Sto 'ce mene ralo i volovi?
"Mene nije ni otac orao,
"Pak je mene ljebom odranio."
Tad' govore do tri "si'card"zije:
""Cuje"s more, mladjano Bugar"ce,
"Ako ne da"s konja na razmjenu,
"Mi 'cemo ga na silu oteti."
Al' govori Milo"s Voinovi'c:
"\Sila otme zemlju i gradove,
"Kamo l' mene konja otet' ne 'ce!
"Volim dati konja na razmjenu,
"Jer ne mogu pje"ske putovati."
Pa ustavi svojega kula"sa,
Pru"zi ruku ispod medjedine,
Oni misle, bakra"cliju skida,
Al' on skida zlatna "sestoperca,
Te udara Djakovicu Vuka,
Koliko ga lako udario,
Tri puta se Vu"ce premetnuo;
Veli njemu Milo"s Voinovi'c:
"Toliki ti rodili grozdovi
"U pitomoj tvojoj Djakovici!"
Pobje"ze mu Nestopolj"ce Janko,
Sti"ze njega Milo"s na kula"su,
Udari ga medju ple'ci "zive,
"Cetiri se puta premetnuo:
"Dr"z' se dobro, Nestopolj"ce Janko!
"Tolike ti jabuke rodile
"U pitomu Nestopolju tvome!"
Bje"zi jadno mom"ce Prijepolj"ce,
Dosti"ze ga Milo"s na kula"su,
Te i njega kucnu "sestopercem,
Sedam se je puta premetnulo:
"Dr"z' se dobro, mom"ce Prijepolj"ce!
"Pa kad dodje"s Prijepolju tvome,
"Povali se medju djevojkama,
"Dje s' oteo konja od Bugara."
Pa okrenu konja za svatovi.
Kad dodjo"se bijelu Ledjanu,
Razape"se po polju "satore.
Zob izidje konjma carevijem,
Nema ni"sta konju Milo"sevu.
|
|
|