|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Du"sanova
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Du"sanova (IV)
Kad to vidje Milo"s Voinovi'c,
Uze torbu na lijevu ruku
Od zobnice jedne te do druge,
Dok je svoju punu napunio.
Pa on ode tra"zit' mehand"ziju:
"Mehand"zija! daj da pijem vina."
Mehand"zija njemu odgovara;
"Id' odatle, crni Bugarine!
"Da s' donio Bugarsku kopanju,
"Ako bih ti i usuo vina;
"\Za te nisu "ca"se pozla'cene."
Pogleda ga Milo"s poprijeko,
Udari ga rukom uz obraze,
Koliko ga lako udario,
Tri mu zuba u grlo sasuo;
Moli mu se mladi mehand"zija:
"Ne udri me vi"se, Bugarine!
"Bi'ce tebe vina izobila,
"Ako caru ne 'ce ni dostati."
Milo"s vi"se ne "s'ce ni iskati,
Ve'c sam uze, pak se napi vina.
Dok se Milo"s malo pona"cini,
U tom svanu i ogranu sunce.
Al' povika sa grada Latin"ce:
"Oj "cuje"s li, Srpski car-Stjepane!
"Eto dolje pod gradom Ledjanom
"Izi"s'o je kraljev zato"cni"ce,
"\Zove tebe na mejdan juna"cki,
"Valja i'ci mejdan dijeliti,
"Ili ne 'ce"s odavde izi'ci,
"Ni izvesti svata ni jednoga,
"A kamo li Roksandu djevojku!"
Kad to za"cu Srpski car Stjepane,
On telala pusti u svatove,
Telal vi"ce i tamo i amo:
"Nije l' majka rodila junaka
"I u svate caru opremila,
"Da za cara na mejdan izidje?
""Cestita bi njega u"cinio."
Al' se nitko na'ci ne moga"se;
Car s' udari rukom po koljenu:
"Jao mene do Boga miloga!
"\Sad da su mi dva sestri'ca moja,
"Dva sestri'ca, dva Voinovi'ca,
"\Sad bi oni na mejdan izi"sli."
Istom care u besjedi bje"se,
Milo"s ide, a kula"sa vodi
Do pred "sator Srpskog car:Stjepana:
"Jel' slobodno, care gospodine,
"Da je idem na mejdan u polje?"
Veli njemu Srpski car Stjepane:
"Jest slobodno, mladjano Bugar"ce!
"Jest slobodno, al' nije prilike;
"Ako zgubi"s mlada zato"cnika,
""Cestita 'cu tebe u"ciniti."
Uzja Milo"s pomamna kula"sa,
Pa okrenu od b'jela "satora
Zametnuv"si koplje naopako.
Govori mu Srpski car Stjepane:
"Ne nos', sinko, koplje naopako,
"Ve'c okreni koplje u napredak;
"Jer 'ce ti se smijati Latini."
Veli njemu Milo"s Voinovi'c:
""Cuvaj, care, ti gospodstva tvoga;
"Ako mene do nevolje bude,
"Ja 'cu lasno koplje okrenuti;
"Ako li mi ne bude nevolje,
"Doneti ga mogu i ovako."
Pa otide niz polje Ledjansko;
Gledale ga Latinske djevojke,
Gledale ga, pak su govorile:
"Bo"ze mili! "cuda velikoga!
"Kakva je to careva zamjena?!
"Ta na njemu ni haljina nema.
"Veseli se, kraljev zato"cni"ce!
"Nema"s na "sto sablje izvaditi,
"Nit' je ima"s o "sto krvaviti."
U to doba dodje do "satora,
Dje zato"cnik sjedi pod "satorom,
Za koplje je svezao dorata.
Veli njemu Milo"s Voinovi'c:
"Ustan' more, bijelo Latin"ce!
"Da juna"cki mejdan dijelimo"
Al' govori bijelo Latin"ce:
"Id' odatle, crni Bugarine!
"Nemam o "sto sablje poganiti,
"Kad na tebe ni haljina nema."
Ra"zljuti se Milo"s Voinovi'c:
"Ustan' more, bijelo Latin"ce!
"Na tebe su pobolje haljine,
"\S tebe 'cu ih na sebe obu'ci."
Tad' Latin"ce na noge posko"ci,
Pak posjede pomamna dorata,
Odmah ode poljem razigravat',
Milo"s njemu stade na biljezi.
Baci koplje bijelo Latin"ce
Na Milo"sa u prsi juna"cke;
Milo"s dr"zi zlatna "sestoperca,
Na njega je koplje do"cekao,
Prebio ga na tri polovine.
Veli njemu bijelo Latin"ce;
""Cekaj malo, crni Bugarine!
"Lo"se su mi koplje podmetnuli,
"Dok otidem, da koplje prom'jenim."
Pak pobje"ze preko polja ravna.
|
|
|