|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Du"sanova
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Du"sanova (V)
Al' povika Milo"s Voinovi'c:
"\Stani malo, bijelo Latin"ce!
"Milo bi ti bilo pobjegnuti."
Pak po'cera po polju Latin"ce,
Do'cera ga do Ledjanskih vrata,
Al' Ledjanska vrata zatvorena;
Pusti koplje Milo"s Voinovi'c,
Te prikova bijelo Latin"ce,
Prikova ga za Ledjanska vrata,
Pak mu rusu odsije"ce glavu,
Kula"su je baci u zobnicu;
Pa uvati njegova dorata,
Odvede ga caru "cestitome:
"Eto, care, zato"cnika glave."
Car mu dade blago nebrojeno:
"Idi, sinko, te se napij vina;
""Cestita 'cu tebe u"ciniti."
Tek "sto Milo"s sjede piti vina,
Al' povika sa grada Latin"ce:
"Eto, care, pod Ledjanom gradom
"Na livadi tri konja viteza,
"Pod sedlima i pod ratovima,
"I na njima tri plamena ma"ca,
"Vrhovi im nebu okrenuti;
"Da presko"ci"s tri konja viteza:
"Ako li ih presko"citi ne 'ce"s,
"Ne 'ce"s izi'c', ni izvest' djevojke."
Opet viknu telal po svatov'ma:
"Nije l' majka rodila junaka
"I u svate caru opremila,
"Da presko"ci tri konja viteza
"I na njima tri plamena ma"ca?"
Taj se junak na'ci ne moga"se;
Al' eto ti mlada Bugarina
Pred "satora Srpskog car-Stjepana:
"Jel' slobodno, care gospodine!
"Da presko"cim tri konja viteza?"-
"Jest slobodno, moje drago d'jete!
"Nego skini Bugar-kabanicu,
"Bog ubio onoga terziju,
"Koji ti je toliku srezao!"
Govori mu Milo"s Voinovi'c:
"\Sjedi, care, pak pij rujno vino,
"Ne brini se mojom kabanicom;
"Ako bude srce u junaku,
"Kabanica ne 'ce ni"sta smesti:
"Kojoj ovci svoje runo smeta,
"Ondje nije ni ovce ni runa."
Pa on ode u polje Ledjansko;
Kada dodje do dobrijih konja,
On provodi svojega kula"sa,
Pa kula"su svome progovara:
""Cekaj mene u sedlo, kula"su."
A on prodje s one druge strane,
Zaigra se preko polja ravna,
I presko"ci tri konja viteza
I na njima tri plamena ma"ca,
Ustavi se na svojem kula"su;
Pa on uze tri konja viteza,
Odvede ih Srpskom car-Stjepanu.
Malo vreme za tim postajalo,
Al' povika sa grada Latin"ce:
"Hajde sada, care Srbljanine!
"Pod najvi"su kulu u Ledjanu,
"Na kuli je koplje udareno,
"Na koplju je od zlata jabuka;
"Ti strijeljaj kroz prsten jabuku."
Milo"s vi"se ne "s'ce ni "cekati,
Ve'c on pita cara "cestitoga:
"Jel' slobodno, care gospodine!
"Da strijeljam kroz prsten jabuku?":
"Jest slobodno, moj rodjeni sinko!"
Ode Milo"s pod bijelu kulu,
Zape strjelu za zlatnu tetivu,
Ustrijeli kroz prsten jabuku,
Pak je uze u bijele ruke,
Odnese je caru "cestitome.
Lijepo ga care obdario.
Malo vreme za tim postajalo,
Al' povika sa grada Latin"ce:
"Eto, care, pod bijelom kulom
"Izi"sla su dva kraljeva sina,
"Izveli su tri l'jepe djevojke,
"Tri djevojke, sve tri jednolike,
"I na njima ruho jednoliko;
"Idi poznaj, koje je Roksanda;
"Ako li se koje druge ma"si"s,
"Ne 'ce"s izi'c' ni iznijet' glave,
"A kamo li izvesti djevojke!"
Kad je care r'je"ci razumijo,
On doziva Todora vezira;
"Idi, slugo, te poznaj djevojku."
Todor mu se pravo kunija"se:
"Nijesam je, care, ni vidjeo,
"Jer su mi je po mraku izveli,
"Kada sam je ja prstenovao."
Car s' udari rukom po koljenu:
"Jao mene do Boga miloga!
"Nadmudrismo i nad\juna"cismo,
"Pak nam osta cura na sramotu!"
Kad to za"cu Milo"s Voinovi'c,
On otide caru "cestitome:
"Jel' slobodno, care gospodine!
"Da ja poznam Roksandu djevojku?":
"Jest slobodno, moje drago d'jete!
"Al' je jadno u te pouzdanje;
"Kako 'ce"s ti poznati djevojku,
"Kad je nigda ni vidjeo nisi?"
Al' govori Milo"s Voinovi'c:
"Ne brini se, care gospodine!
"Kad ja bijah u "Sari planini
"Kod ovaca dvanaest hiljada,
"\Za no'c bude po trista janjaca,
"Ja sam svako po ovci poznav'o;
"Roksandu 'cu po bra'ci poznati."
|
|
|