|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: "Zenidba Du"sanova
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
"Zenidba Du"sanova (VI)
"Roksandu 'cu po bra'ci poznati."
Veli njemu Srpski car Stjepane:
"Idi, idi, moje drago d'jete!
"Ako Bog da, te pozna"s Roksandu
"Da'cu tebe zemlju Skenderiju
"U dr"zavu za "zivota tvoga."
Ode Milo"s niz polje "siroko,
Kada dodje, dje stoje djevojke,
Zbaci s glave Bugarsku "subaru,
Skide s ledja Bugar-kabanicu
(Zasija se skerlet i kadifa,
Zasja"se se toke na prsima
I zla'cene kov"ce na nogama:
Sinu Milo"s u polju zelenu,
Kao jarko iza gore sunce),
Pak je prostre po zelenoj travi,
Prosu po njoj burme i prstenje,
Sitan biser i drago kamenje;
Tad' izvadi ma"ca zelenoga,
Pa govori trima djevojkama:
"Koja je tu Roksanda djevojka?
"Nek savije skute i rukave,
Neka kupi burme i prstenje,
"\Sitan biser i drago kamenje;
"Ako li se koja druga ma"si,
"Vjera moja tako mi pomogla!
"Osje'c' 'cu joj ruke do lakata."
Kad to "cu"se tri l'jepe djevojke,
Obje krajnje srednju pogleda"se,
A Roksanda u zelenu travu;
Savi skute i svil'ne rukave,
Pak pokupi burme i prstenje,
Sitan biser i drago kamenje;
A djevojke dvije pobjego"se,
Ali Milo"s ute'c' im ne dade,
Ve'ce obje uvati za ruke,
Sve tri vodi pred cara Stjepana,
Caru dade Roksandu djevojku,
I dade mu jednu uz Roksandu.
A tre'cu je sebe ustavio.
Car Milo"sa medju o"ci ljubi,
Al' jo"s ne zna, tko je i otkud je.
Povika"se ki'ceni "cau"si:
"\Spremajte se, ki'ceni svatovi!
"Vrijeme je dvoru putovati."
Spremi"se se kita i svatovi,
Povedo"se Roksandu djevojku.
Kad su bili malo iza grada,
Al' govori Milo"s Voinovi'c:
"Gospodine, Srpski car-Stjepane!
"Ovdje ima u Ledjanu gradu,
"Ima jedan Bala"cko vojvoda,
"Ja ga znadem, i on me poznaje;
"Kralj ga rani sedam godin' dana,
"Da ra"s'cera ki'cene svatove
"I da otme Roksandu djevojku;
"\Sad 'ce njega za nama poslati.
"Na Bala"cku jesu do tri glave:
"Iz jedne mu modar plamen bije,
"A iz druge ladan vjetar duva;
"Kad dva vjetra iz glava izidju,
"Bala"cka je lasno pogubiti;
"Ve'c vi id'te, vodite djevojku,
"Ja 'cu ovdje "cekati Bala"cka,
"Ne bi li ga kako ustavio."
Otido"se ki'ceni svatovi,
Odvedo"se lijepu djevojku,
Osta Milo"s u gori zelenoj
I sa njime tri stotine druga.
Kad odo"se svati iz Ledjana,
Kralj doziva Bala"cka vojvodu;
"O Bala"cko, moja vjerna slugo!
"Mo"ze"s li se u se pouzdati,
"Da ra"s'cera"s careve svatove
"I da otme"s Roksandu djevojku?"
Pita njega Bala"cko vojvoda:
"Gospodine, od Ledjana kralju!
"Kakav bje"se junak u svatov'ma,
""Sto najve'ce otvori juna"stvo?"
Veli njemu Ledjanska kraljica:
"\Slugo na"sa, Bala"cko vojvoda!
"Tu ne ima ni jednog junaka,
"Osim jednog crna Bugarina,
"I to mlado jo"s golobradasto."
Al" govori Bala"cko vojvoda:
"Nije ono crni Bugarine,
"Ve'c je ono Milo"s Voinovi'c,
"Ni car Stjepan njega ne poznaje,
"Al' ja njega odavna poznajem."
Veli njemu Ledjanska kraljica.
"Idi slugo, Bala"cko vojvoda!
"Te mi otmi curu od Srbalja,
"A ja 'cu je tebe pokloniti."
Tad' Bala"cko spremi bedeviju,
Pa otr"ca drumom za svatovi
Sa "sest stotin' Latinskih katana.
Kad su bili u gori zelenoj,
Kula"s stoji na drumu "siroku,
A za njime Milo"s Voinovi'c;
Viknu njega Bala"cko vojvoda:
"O Milo"su! zar se mene nada"s?"
Pa on pusti jedan plamen modar,
Opali mu crnu medjedinu;
A kad vidje, da mu ne naudi,
Onda pusti vjetra studenoga.
Tri puta se kula"s premetnuo,
Al' Milo"su ni"sta ne dosadi;
Viknu Milo"s iz grla bijela:
"Eto tebe, od "sta se ne nada"s."
Pa on pusti zlatna "sestoperca,
Koliko ga lako udario,
Iz bojna ga sedla izbacio,
Pak pote"ze koplje ubojito,
Pribode ga u zelenu travu,
Pak mu sve tri odsije"ce glave,
Kula"su ih baci u zobnicu.
Tad' u"cini juri"s u katane
Sa svojijeh tri stotine druga:
Odsjeko"se tri stotine glava,
Pa odo"se drumom za svatovi.
Kad stigo"se cara i svatove,
Pred njeg' baci Bala"ckovu glavu,
Car mu dade hiljadu dukata.
Pa odo"se bijelu Prizrenu:
Kad su bili kroz polje Kosovo,
Milo"s ho'ce gradu Vu"citrnu,
Pa govori Srpskom car-Stjepanu:
"\Zbogom ostaj, moj mili uja"ce!
"Moj uja"ce, Srpski car-Stjepane!"
Tada se je care osjetio,
Da je ono Milo"s Voinovi'c,
Pa govori svojemu ne'caku:
"Ta ti li si, dijete Milo"su!
"Ta ti li si, moj mili ne'ca"ce!
"Blago majci, koja te rodila,
"I ujaku, koji te imade!
"\Za "sto mi se od prije ne ka"ze"s?
"Nego sam te putem namu"cio
"I konakom, i gladi i "zedju."
Te"sko svuda svome bez svojega!
|
|
|