|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Nahod Momir
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Nahod Momir (II)
"Kade bude u o"ci vaskrsa,
"Ostojimo to sveto ve"cernje,
"Izidjemo iz bijele crkve,
"Vi uzmite svaki po "cau"sa,
"Te vodite dvoru na ve"ceru,
"Ja 'cu kuma Naoda Momira,
"Odve"s'cu ga dvoru na ve"ceru,
"Iznosi'cu trogodi"snje vino
"I rakiju od sedam godina;
"Opoji'cu Naoda Momira,
"Odne'cu ga u careve dvore
"Na "cardake gdi Grozdana spava,
"Metnu'cu ga sestrici na ruke,
"A sestra je svaka milostiva
"I na svoga brata "zalostiva,
"Ona 'ce ga lep"se prigrliti;
"A kad bude na vaskrsenije,
"I budemo na jutrenji svetoj,
"Bude vreme celivat' 'vandjelje,
"\Car 'ce gledat' i desno i levo,
"Da s Momirom celiva 'vandjelje,
"Kad Momira ne bude u crkvi,
"Ja 'cu s carem celivat' 'vandjelje;
"Kad jutrenju svetu savr"simo,
"Izidjemo iz bijele crkve,
"\Car 'ce onda mene zapitati:
""O Todore, kamo mi Momire?
"""Sto mi nije deteta u crkvi?
""Kod tebe je na ve"ceri bilo,
""Na njega si navalio vino,
""Od vina ga ljuto boli glava,
""Te ne mo"ze u crkvu da dodje." "
"Vas "cetiri du"som podnesite,
"A "cetiri krivo svedo"cite:
""Momir ljubi sestru Grozdijanku.""
"Tako 'cemo omrazit' Momira,
"\Sa "cestitim carem rastaviti."
Kad je bilo u o"ci uskrsa,
Ve"cernje su sveto ostajali
I izi"sli iz bijele crkve,
Svaki vezir uze po "cau"sa,
Todor uze Naoda Momira,
Odvede ga dvoru na ve"ceru,
Pred njeg' nosi tregodi"snje vino
I rakiju od sedam godina,
A u vino me"sa svako bilje,
Ponajvi"se bendjeluka te"ska,
A na tvrdi sanak namenjuje,
Neka spava Naode Momire,
Dok ne svane II sunce ne grane
I dok bude doba leturdjiji.
Opi s' dete, ni"st' o sebi ne zna,
Naslonja se glavom na Todora,
Na svojega kr"stenoga kuma;
Todor uze dete u naru"cje;
Odnese ga u dvore careve,
Na "cardake gdi devojka spava,
I metnu ga Grozdani na ruku,
A sestra je svaka milostiva
I na svoga brata "zalostiva,
Ona ga je lep"se prigrlila.
Po tom malo vreme postajalo,
Petli pe"se, klepala ud'ri"se,
Sve"stenici sta"se na jutrenje,
Sva gospoda podrani u crkvu
I pred njima Srpski car Stepane.
Jutrenju su svetu ostajali,
Dodje vreme celivat' 'vandjelje,
A car gledi i desno i levo,
Ne bi l' gdigod vidio Momira,
Da sa njime celiva 'vandjelje;
Onda pridje Todore vezire,
Te sa carem celiva 'vandjelje.
Kad jutrenju svetu savr"sili,
I izi"sli iz bijele crkve,
Pa pred crkvom seli u stolove,
Onda care po"ce besediti:
"O Todore! kamo mi Momire?
""Sto mi nije deteta u crkvi?
"Kod tebe je bilo na ve"ceri,
"Na njega si navalio vino,
"Od vina ga ljuto boli glava,
"Te ne mo"ze u crkvu da dodje?"
Onda po"ce Todor besediti;
"\Car "cestiti, sunce ogrejano!
"Ti Momira dr"zi"s i Grozdanu,
"Rodjenoga brata i sestricu;
"Momir ljubi sestru Grozdijanku."
Tad' govori Srpski car Stepane:
Mu"c', Todore, mukom se zamuk'o!
"Nij' istina, "sto na dete ka"ze"s,
"Tako mi se ne delilo meso
"\Za "zivota od moji kostiju
"Ja ne delim Momir' i Grozdanu!
"Rodjeni su bratac i sestrica."
Povika"se osam vezirova:
"Cetvorica du"som podneso"se,
A "cetiri krivo svedo"ci"se:
"Jeste, care, Bog i njina du"sa!
"Jeste, care, dana"snjeg nam dana!
"Jeste, care, umrlog nam "casa!
"Momir ljubi sestru Grozdijanku,
"I sad spava s njome na "cardaku!"
Rasrdi se Srpski car Stepane,
Od ljutine aljinu razdera,
Od "zalosti grozne suze proli:
"Ej Momire, ej "zalosti moja!
"Ej Momire, lepa kito cve'ca!
"Te"sko mene, ja izgubi tebe!"
Pak nama"ce dva d"zelata mlada:
"Brzo id'te, dva d"zelata mlada,
"Na "cardake, gdi Grozdana spava,
"Uvatite Naoda Momira,
"Vodite ga, te ga obesite
"U gradini o suvoj davini,
""Stono se je drvo osu"silo
"Ima vreme tri godine dana,
"Niti lista niti cvetom cvati."
Otido"se dva d"zelata mlada,
Ali Momir na "cardaku spava,
Kod njeg' sedi sestra Grozdijanka,
Nad njim ma"se granom bosiljkovom,
Svome bratu "cini lepa lada,
Da joj bratac mamuran pospava.
Tu dodjo"se dva d"zelata mlada,
Namko"se mu gajtan oko vrata;
Kad to vide gospodja devojka,
Ona pisnu, kao zmija ljuta,
Ud'ri licem o zemljicu "carnu,
A Momir se tr"ze iza sanka,
O"ci metnu, pogleda nada se,
Te ugleda dva d"zelata mlada,
Pa i stade Bogom bratimiti:
"Bogom bra'co, dva d"zelata mlada!
"Nemojte me odma obesiti,
"Vodite me caru roditelju,
"Da ja pitam roditelja moga,
"\Za "sto mene o'ce da obesi,
""Sta li sam mu sagre"sio ljuto;
"A sva moja bra'ca i dru"zina
"Raduje se svetom vaskrsenju,
"Mene baba o'ce da obesi
"Na znan danak na vaskrsenije!"
D"zelati su, al' su milostivi,
Oni sta"se suze prosipati
Na Momira mlada gledaju'ci;
Vode njega caru roditelju.
|
|
|