|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ban Milutin i Duka Hercegovac
Napomena: Objavljena u Be"cu 1845., Vuk Stefanovi'c Karad"zi'c
Ban Milutin i Duka Hercegovac (I)
"Cesto knjige zemlju prehodjahu,
Ni ko znade, kuda, ni otkud su.
Knjige idu od Prizrena grada,
Od Srpskoga silna car:Stevana,
Na Po"zegu banu Milutinu,
'Vako care banu govora"se:
"\Slugo moja, bane Milutine!
"Opremi se u bijelu dvoru,
"Povedi mi trideset delija
"Od tvojega ravna Draga"ceva,
"Hajde "snjima ka Prizrenu gradu,
"Jer ho'cemo, bane, vojevati
"Na daleko u zemlju Bugarsku
"Na Mijajla kralja Bugarskoga;
"Tamo 'cemo, bane, za"camati,
"No se spremi za tri godinice."
Dodje knjiga u Po"zegu ravnu
Na koljeno banu Milutinu.
Kada bane knjigu prou"cio,
Ud'ri"se mu suze od o"ciju,
A gleda ga ljuba Ikonija,
Pa mu tiho mlada govorila:
"Gospodaru, bane Milutine!
"Otkud knjiga, od koga li grada?
""Sto l' je u"ci"s, a suze proljeva"s?"
Veli njojzi bane Milutine:
""Cu l' me du"so, ljubo Ikonija!
"Ova j' knjiga od Prizrena grada,
"Od na"sega silna car:Stevana;
"\Car me zove na njegovu vojsku
"Na daleko u zemlju Bugarsku
"Na Mijajla kralja Bugarskoga,
"Ka"ze, ljubo, za tri godinice,
"Da 'ce biti boja s Bugarima.
"No "cu li me, ljubo Ikonija!
"Gledaj mene prebijele dvore,
"Nemoj moje dvore opustiti;
"Pazi mene dva nejaka sina,
"Udomi mi sestricu Jelicu
"U lijepu varo"s Djakovicu;
"Kopaj mene devet vinograda
"U Banjici i u Atenici,
"U Loznici i u Pakovra'cu;
"A "cuvaj mi devet vodenica
"Niz Bjelicu i niz Moravicu;
"Gledaj na"su slavnu zadu"zbinu
"Pod Banicom crkvu Je"zevicu;
""Cekaj mene za tri godinice,
"Dok se vratim iz zemlje Bugarske."
A kad bane ljubi naru"cio,
Opremi se na carevu vojsku,
On povede trideset delija,
Ode pravo uz vodu Moravu,
Dokle s' primi lomna Vlaha Starog,
A odatle u Sjenicu ravnu,
Od Sjenice u polje Kosovo,
Od Kosova uz "Saru planinu,
Dokle dodje u Prizrena grada.
Ali care vojsku podigao
I po"sao niz vodu Bistricu,
Susti"ze ga bane Milutine
Na onome Gole"su planini;
Tu se bane s carem sastanuo
I za lako zdravlje upitao
I sretna mu puta "cestitao.
A veli mu silan car-Stevane:
"\Slugo moja, Milutine bane!
"Ako mene Bog i sre'ca dade,
"Te dobijem kralja Bugarina,
"Ho'cu tebe, slugo, pokloniti
"U dr"zavu zemlju Bosnu slavnu,
"Da banuje"s i da gospoduje"s,
"Milutine, za "zivota tvoga."
Pa s' otale vojska okrenula,
Niz Srbiju ka zemlji Bugarskoj.
Kad dodjo"se u zemlju Bugarsku,
Do"ceka ih kralju Mijailo
Ukraj Laba ukraj vode ladne.
Tu se kralje s carem udario,
Bili su se tri bijela dana.
Kad "cetvrto jutro osvanulo,
Lo"sa kralju sre'ca presko"cila,
Te se kralje s carem susretnuo,
No ga dobro Stevo do"cekao,
Na dobru ga konju po'cerao,
Susti"ze ga u po polja ravna,
Sabljom manu, ods'je"ce mu glavu,
Porobi mu silovitu vojsku,
A on sjede u zemlju Bugarsku,
I umiri zemlju Bugariju.
No za dugo care za"camao,
Ka"zu, brate, za tri godinice,
Za"camao u zemlji Bugarskoj,
I sa "snjime bane Milutine.
No da vidi"s mlade banovice!
Tu ne prodje ni godina dana,
Ona bana s vojske ne "ceka"se:
Batali mu prebijele dvore,
Opusti mu devet vinograda.
Rasprodade devet vodenica,
Poru"si mu crkvu Je"zevicu,
Ne udade sestricu Jelicu,
Ne pazi mu dva nejaka sina;
Nego pi"se list knjige bijele,
Te je "silje u Hercegovinu,
Na koljeno Duki Hercegovcu:
""Cu li mene, Duka Hercegov"ce!
"Ti pokupi ki'cene svatove,
""Snjima hajde u Po"zegu ravnu
"A mojemu dvoru bijelome,
"Te me uzmi za vijernu ljubu,
"Jer sam mlada danas ostanula,
"Ta banica mlada, udovica,
"A bane je mene poginuo
"Vojuju'ci u zemlji Bugarskoj;
"No se nemoj, Duka, zatrajati,
"Jer me prose mlogi prosioci."
Na brzo mu knjigu opravila.
A kad Duki sitna knjiga dodje,
Te on vidje, "sto mu knjiga ka"ze.
|
|
|